Motivacija najjačih političkih subjekata da dođe do reformi je mala, jer se oni odlično snalaze u takvom sistemu, kaže Ćalović Marković i dodaje da se odavno koriste mehanizmi i metode za uticaj na birače koje bi trebalo da budu sankcionisani.
- Tu postoji neka vrsta prećutnog dogovora i konsenzusa, tih najvećih igrača, oko toga da taj zakon ne treba suštinski ozbiljnije mijenjati jer i jednima i drugima odgovaraju te rupe u zakonu i razne nedorečenosti - ističe Ćalović Marković.
Dodatni problem predstavlja i to što ni aktuelna vlast nema volju da mijenja taj zakon, vezano za zloupotebe državnih fondova. MANS je imao prijedlog za rješavanje tog pitanja. Ćalović Marković kaže:
"Mi smo predlagali da izmjene zakona o finansiranju političkih partija radi izvršna vlast, da Vlada preuzme taj postupak. Prvo, zato što Vlada ima regulisanu proceduru i konsultovanja javnosti i saradnje sa evropskim ekspertima i uključivanja raznih društvenih aktera u izradu tog zakona, pa bi pritisak i odgovornost Vlade bio mnogo veći nego u slučaju političkih partija koje jedne druge mogu da natjeraju da bojkotuju rad tog odbora ili da ga uspore. Međutim, tu nije bilo apsolutnog nikakvog raspoloženja u izvršnoj vlasti.”
Ćalović Marković dodaje da je formula jasna: ako imamo političku korupciju, nekome se čini usluga, a onda taj neko mora tu uslugu da plati. Problem je to što se ona plaća donošenjem javnih politika u interesu tih aktera koji su ih korumpirali, a u svakom od tih slučajeva, kako kaže, direktno se deformiše demokratija.
Još jedan od problema u izbornim kampanjama je i partijsko zapošljavanje. Zamjenica izvršnog direktora CDT-a, Milena Gvozdenović, smatra da se to ne može iskorijeniti, ali postavlja pitanje – da li ga je moguće ograničiti? Ili nam je, kako kaže, sudbina da živimo aferu “snimak” gdje jedan zaposleni donosi četiri glasa.
- Stare navike su mnoge ostale, iako imamo nove igrače, pa tako i u odnosu na partijsko zapošljavanje. Dobro znamo da se izbori ne dobijaju samo u kampanji i otud ta masovna, nekontrolisana zapošljavanja, punjenje javne administracije i ono što mene brine – potpuna normalizacija toga - poručuje Gvozdenović.
Ćalović Marković dodaje da živimo u začaranom krugu jer političare ne interesuje šta su potrebe građana, već samo izbori i izborni rezultat. Dokaz za to je i funkcionerska kampanja, čije primjere smo imali nedavno u Budvi, ali naročito pred parlamentarne izbore. Gvozdenović ističe i da je gorući problem i to što partije troše mnogo više novca nego što prijavljuju, dok Ćalović Marković poručuje da je velika mogućnost zloupotreba rupa u sistemu, čak i iz drugih zemalja i novcem sa strane:
"Mi pričamo o zemlji koja je jako mala, gdje imamo izuzetno smiješno male čak budžete političkih partija za finansiranje izbora, u odnosu na neke zemlje u okruženju, da ne pričamo globalno. Jer, uticaj koji vi možete da imate na izbore u jednoj Njemačkoj je mnogo skuplji nego uticaj koji možete da imate na izbore u Crnoj Gori, gdje sa par miliona eura možete da napravite ogromnu razliku u uticaju koji ta politička partija ima na birače.”
Izborni kriminal, dodaje direktorica MANS-a, kao i svaki drugi, ima svoj razvojni put, evoluira. Navela je i primjer Njemačke, gdje se sprovode radikalne kazne koje su u korelaciji sa iznosom nezakonitog finansiranja, gdje kompletan sporni iznos mora da se uplati na račun države i da se plati dodatna kazna koja je procentualno povezana sa iznosom. Ali, sistemsko rješenje treba tražiti kroz izmjene brojnih zakona.
Međutim, Ćalović Marković se vraća na pitanje političke volje.
- Ništa se neće postići bez političke volje. Dok političke partije ne budu spremne da ono što nam u izbornom periodu obećavaju kad je u pitanju borba protiv korupcije to primijene u praksi. Dok ne dobijemo bar jednu ozbiljnu veliku političku partiju koja će druge političke aktere natjerati da se ponašaju drugačije, koja će imati dovoljno snage i podrške građana, da druge natjera da se ponašaju drugačije i da poštuju svoja obećanja: da ne koriste crne fondove, da ne zloupotrebljavaju institucije, da ne pretvaraju državu u servis svojih familija i partija, nego da se odnose prema javnom interesu na način da su tu da nešto iza sebe ostave, a da to nije plata familiji - kaže izvršna direktorica MANS-a.
