Inspirativan autorski tekst pisca i kolumniste iz Podgorice Đura Radosavovića “Kako je vladao Milo Britva” objavljen u najnovijem broju tiražnog srpskog njuzmagazina “Nedeljnik”.
“Mila je načeo njegov prijatelj biznismen Duško Knežević objavljujući video-snimke u kojima je tutkao u džepove sakoa koverte čelnicima DPS-a da finansiraju izborne kampanje. Nakon afere “koverta”, ređale su se nove afere, a jedna od njih je i “Pandora papiri” u kojoj se pominjao i Đukanović i njegov sin. U TV emisiji, Đukanović je prvi put počeo da brlja. Vidjeli smo kako predsjednik vješto laže, a gleda u oči. Pečatno, kao i uvijek, uigran da ubijedi ljude da mu povjeruju. Ali preigrao se. Zakucao ga je pitanjima o računima u inostranstvu novinar Nikola Marković i prvi put su ljudi vidjeli da Milo više nije svemoćan, da ne može baš sve da mu prođe.
Uslijedili su izbori 30. avgusta 2020. godine, na kojima je DPS izgubio. Bio je to šok, da nakon trideset godina pada vlast. Formirana je ekspertska vlada predvođena Zdravkom Krivokapićem, koji je bio dovoljno nesnađen, što je dalo DPS-u dovoljno vremena da se konsoliduje. Ali Milo Đukanović je gubio vlast na svim sljedećim lokalnim izborima, grad po grad”, napisao je Đuro Radosavović, pisac i kolumnista iz Podgorice, u autorskom tekstu “Kako je vladao Milo Britva” objavljenom u najnovijem broju tiražnog srpskog njuzmagazina “Nedeljnik”.
„Još ne znamo kako ćemo ga pamtiti. Po dobru ili po zlu. Izvagaće vrijeme i pisci biografija. Ali jedno je sigurno, Milo Đukanović je vješt političar, jedan od najsposobnijih na Balkanu. Ali ovdje se političar ne mjeri po tome koliko je dobra uradio za državu, već koliko dugo su mu glasači gledali kroz prste, da li je uspješno prodavao maglu i koliko je najbližih ljudi preveslao.
Posjedovao je instinkt za preživljavanje, a često mu je bila naklonjena i sreća. Nije znao engleski jezik, ali je dobro plivao na globalnim talasima. Znao je sa kim treba jako, a pred kim spustiti ton“, konstatuje kolumnista Radosavović i nastavlja:
“Zbog podignute obrve i otresitosti, na početku karijere udvorice su ga prozvale “Milo Britva”. Čak su u jednoj kampanji na početku njegove političke karijere dijeljene britvice sa ispisom “Milo” na njima, kako bi se potencirala njegova oštrica. Strahopoštovanje, to su ljudi osjećali prema njemu.
Đukanović nikad nije imao svoju ideologiju, nikad se nije zanosio. On je bio hladnokrvni biznismen u politici. Za njega je ideologija bila kao odijelo, uvijek je tražio novo, najskuplje.
Bio je Milo, bez pretjerivanja, capo dei capi. Pitao se za sve. Pričalo se da u Crnoj Gori 2 i 2 nisu 4, nego koliko Milo kaže. Glumio je dona. Držao ljude u džepu i nije ih dijelio sa drugima.
Vladavina Mila Đukanovića funkcionisala je preko dva fronta. Glavne poluge bili su strah i moć, a za ostalo su dovoljne pare. Crnogorce je često lakše potplatiti nego preplašiti. Nije ostao dužan onima koji su mu se priklonili. Unosno je bilo podržati Mila, to znaju dobro i beogradski, zagrebački i sarajevski rent-a-ljevičari. Za Mila će reći da je galantan, iako to znači da je bio i široke ruke. Divili su se Đukanoviću, dizali ga u nebo, bez iskustva kako je to živjeti i preživljavati u Milovoj Crnoj Gori.
U Crnoj Gori se zna “đe kome kokoška jaja snosi”, a znalo se i da je za bilo kakav uspon u biznisu, politici, pa i kulturi, potrebno da se uđe u Milov krug. Crna Gora nije nakon nezavisnosti ni dobila ni izgradila elitu, već je Đukanović faktički kupio elitu, a dobila je klimoglavce i kič. San o modernoj i evropskoj državi nije postao java. Đukanović je napravio privatnu državu.
Na predsjedničkim izborima 2023. godine, Đukanović nije prepustio štafetu partijskim drugovima, već je izašao na crtu Jakovu Milatoviću. U finalnoj debati na državnoj televiziji, vidjeli smo sasvim drugog Đukanovića, kome više ne pristaje nadimak Britva. Nije imao više kečeva u rukavu. Uzalud je govorio da će posle njega potop. Sve optužbe na račun Milatovića su se odbijale i vraćale nazad. Đukanović nije bio Britva, izgledao je kao kuvana blitva. Čovjek bez plana, bez izlazne strategije. Ostali su naučeni potezi rukama i obrvama i dikcija. Samo to i ništa više.
Ono što je najvažnije, što je najviše razobličilo Đukanovića, jeste kad ga je Jakov Milatović tokom debate satjerao u ćošak, te je Đukanović priznao da na računima ima milion eura. Đukanović je milioner! Odjeknulo je to u glavama građana Crne Gore, koji prekrajaju kraj sa krajem. Znali su, ali sad su i čuli!
Jedna od najvećih mrlja u vladavini Mila Đukanovića, između ostalog, između mnogo toga, jeste što nije rasvijetljeno ubistvo novinara Duška Jovanovića i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. To ostaje u amanet nekoj novoj vladi da pokuša da istraži, riješi i objelodani, da skine tu veliku mrlju sa obraza Crne Gore.
Kad nije htio na vrijeme da se povuče, Đukanović sad mora da se skloni. Njegove slike iznose iz zgrade Predsjedništva, crveni tepih prostire se za neke nove ljude. Milo više ne može da se krije iza imuniteta, sve manje kontroliše institucije sistema. Ostaje pitanje koliko kontroliše one podzemne institucije.
Milo je izjavio da “ne sumnja da će istorija pravilno vrednovati njegova dostignuća”. Već se nazire, biće onih koji neće moći da odluče je li Milo obnovio nezavisnost Crne Gore ili je osamostalio Crnu Goru. Je li je spasio ili upropastio. On je čovjek koji neće trepnuti kad kaže da je sam okrenuo Crnu Goru ka Zapadu. Staviće i te zasluge u džep, kao što je stavio mnogo toga što mu ne pripada.
