Situacija u kojoj su se novinari crnogorskih medija našli prethodne nedjelje, kada su na hladnoći pet sati čekali ispred kapije vile "Gorica", dok su iza zatvorenih vrata vođeni pregovori oko sudija Ustavnog suda, nije neuobičajena.
Funkcioneri su pored predstavnika sedme sile prolazili u udobnim automobilima, praveći se da ih ne vide, a nakon višečasovnog pregovaranja nisu željeli da daju izjave.
Dan prije, poslanik Fronta Slaven Radunović je upitao kako očekujemo da se poslanici dogovore o ovom važnom pitanju ako mediji sve objave.
Međutim, od riječi koje predstavnici naroda, to jeste svih nas, upućuju, problematičniji je muk i ćutanje koje pojedini političari praktikuju. Iako su plaćeni iz državnog budžeta, najčešće biraju kojim medijima će se obratiti ili odgovoriti na pitanja, ali i u kojem trenutku će to učiniti.
Analitičar medija Duško Vuković kazao je za "Dan" da ukoliko je neko javni funkcioner to ga obavezuje na neselektivnost.
– Svaki medij ima svoju publiku, koja je dio cjelokupne javnosti, kojoj je dužan da podnosi račune i da se prema njoj odnosi s uvažavanjem. Onaj javni funkcioner koji je selektivan u odnosu na medije i novinare pokazuje elementarnu političku nekulturu, koja ga ne preporučuje za javne funkcije – istakao je Vuković.
Кomentarišući višesatno i na kraju uzaludno čekanje novinara ispred vile "Gorica", ističe da bi organizatori tako važnih sastanaka, čije trajanje i krajnji ishod nije moguće predvidjeti, trebalo da povremeno tokom trajanja sastanka informišu novinare o njegovom toku.
– Takođe, izvještači bi trebalo da te informacije čekaju u okruženju koje uvažava njihovo profesionalno dostojanstvo, a time i dostojanstvo javnosti čiji su novinari agenti. Podrazumijeva se da je važno i na kraju sastanka ispoštovati znatiželju novinara i javnosti i odgovoriti na njihova pitanja. Pošto nije bilo sreće u konkretnom slučaju, ne bih to pripisao neznavenosti organizatora i učesnika sastanka, nego njihovom bezobrazluku, za koji su, jednim dijelom, krivi i mediji – rekao je Vuković.
Prema njegovim riječima, javni funkcioneri imaju pravo da o nečemu ne govore u nekom momentu, ali onda moraju jasno da obrazlože zbog čega to čine i u čijem interesu. Кako je naglasio, ako nije u pitanju javni interes, onda je njihova selektivnost sumnjiva rabota.
U vremenu prenošenja tvitova i fejsbuk statusa javnih funkcionera koji ne žele da daju izjavu jer prethodno predsjedništvo njihovih stranaka mora da potvrdi njihov stav, teško je razgraničiti šta je zaista bitno za objavljivanje, a šta treba da ostane samo na društvenim mrežama.
Ipak, ono oko čega svi novinari moraju da budu saglasni jeste da ukoliko neko ne poštuje njihov posao i ostavlja ih da čekaju satima ispred institucije, treba odmah da se pokupe i odu.
