Piše: Miodrag Lekić
Crna Gora jula 2022.
Negdje uspijela metafora o povremenoj potrebi grijanja Crne Gore "julskim vatrama", danas se pretvara u suprotnost.
Poziv na požar zemlje. Podmenuti požar. Nekažnjen.
Pod "julskim vatrama" se misli na masovni i zajednicki početak ustanka 13. jula, gdje su bili "zeleni, crveni i bijeli", kako piše italinanski diplomata o prilikama tog doba u Crnoj Gori. Dodajemo - i oni koje tog dana nisu zanimale boje.
Isti datum srećno koncidira sa velikom diplomatskom pobjedom Crne Gore na Berlinskom kongresu.
Sada Crnu Goru, koju niko ne napada, je izgleda opasno "pritisnuo mir", kako se žalio jedan nostalgičan Crnogorac nakon tuskog napustanja nasih krajeva.
Jula 2022. godine se može pouzdano zaključiti da poslije nalaganja badnjaka uoči Božica, sada i Državni praznik 13. jul postaje dan visokog bezbjednosnog rizika!
Scene u Nikšiću to potvrdjuju.
Potreba za primitivnim, bestijalnim orgijanjem, i baš u vrijeme praznika, je antropološka crta nacije?
Još uvjek ne bih rekao. Ovdje se, zapravo, radi o navodjenju na destrukciju zemlje.
Mada, gledano spolja, moze izgledati i kao kolektivni napor ka autodestrukciji.
Ipak, umjesto izučavanja anatomije autodestrukcije domačih boja prava tema je jedna druga.
To je proizvodnja krize da se ne bi vidjelo realno stanje. I odgovornosti za stanje. Ličnim strahovima od pravnih ishoda korupcije, o čemu sada postoje nagovjestaji, se podižu tenzije nacionalnih boja.
Drugim rjecima, dodatnim individualnim strahovima se pojačava projekat podijela u crnogorskom drustvu. Proizvodnjom krize, i zastrašujućim repertoarom razigranih primitivca, egzaltiranim ritualima koji su prikriveni praznom ljušturom nacionalne retorike - pokusava se širiti kolektivni strah.
Zatim se, i tu dolazimo do poente, proizvođač krize i straha nudi kao spasioc.
A zamo iz istorije da autoritarni režimi proizvode krizu, nemajući namjeru da je rješavaju, već da na njoj
učvrste režim. I dalje trajanje na vlasti.
U svakom slučaju scene u Nikšiću, sa predigrama u Podgorici i na Cetinju, vjerovatno pokazuju poslednju fazu raspada kolektivnog identiteta Crne Gore. Projekat na kojem se dugo radilo u Crnoj Gori.
I neminovno pitanje, zapravo izbor.
Izmedju mirenja sa produženim košmarom. Ili za pocetak jasne svjesti o ciničnim, sračunatim manipulatorima koji degenerisu lijepu zemlju, izvjesno dostojanstvene istorije. I drugo odgovor - kako stvoriti uslove za preokret, za preusmjerenje kretanja, započev od stvaranja, ovoga puta stvarno, pravne države.
I jasno, to moze sa iznese samo dorasla politička elita i konačno stvorene autonomne institucije.
Nastavak nacionalno ideologizovanih laži i dominantnog političkog obrasca u kojem dominiraju agresivne propagande -
vodi bezdanu.
Objektivno, Crna Gora prolazi kroz velika iskušenja.
Opet smutna vremena. Domaća.
(Autor je lider Demosa i poslanik u Skupštini Crne Gore)
