Prilikom susreta potpredsjednika Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu politiku, Srđana Pavićevića, sa ambasadorom Sjeverne Makedonije, gospodinom Zećirom Ramčilovićem (koji u Crnoj Gori boravi od februara ove godine), konstatovano je da odnos dvije zemlje karakterišu višedecenijsko prijateljstvo, povjerenje i zajednička iskustva na planu tranzicije.
Ambasador je čestitao Pavićeviću na novoj poziciji i istakao da su sektori kojima koordinira njegov kabinet od suštinskog značaja za napredak i kvalitet života jedne zemlje.
Ono što nas istovremeno i zbližava i udaljava jeste, kako kaže Pavićević, „sklonost oba naroda da proizvode više istorije nego što mogu apsorbovati“.
Uprkos tome što nas, gledano iz kulturološkog aspekta, mnogo toga čini bliskim saputnicima u postjugoslovenskoj tranziciji, postoje i neke prepreke koje nam u znatnoj mjeri ograničavaju napredak u saradnji. To je, na prvom mjestu, saobraćajna infrastruktura.
- Otvaranje avionske linije Podgorica—Skoplje ne samo da bi olakšalo našu komunikaciju, nego bi značajno unaprijedilo privrednu saradnju, saradnju u oblasti turizma i razmjene na tržištu rada. Uz prepreku ove vrste, radna snaga iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije bira druge regionalne i evropske destinacije - konstatovao je ambasador Ramčilović. Takođe je istakao i primjer izuzetne kulturne saradnje između Crnogorskog simfonijskog orkestra i Makedonske filharmonije.
Pavićević smatra „da bi poželjan model političke kulture na Balkanu bio onaj prema kojem zemlja koja brže napreduje prema EU — biva podrška i pokazuje otvorenost i solidarnost prema onima koji su nešto sporiji na tom putu.“
Oba sagovornika su saglasna da ima mnogo nedovoljno iskorišćenih i još neotkrivenih prostora za saradnju — od trgovinske razmjene, preko obrazovanja kadra na uglednoj Policijskoj akademiji u Skoplju, do rješavanja zajedničkih izazova na planu reforme obrazovnog sistema, zdravstva i socijalne politike.
Zajednički izazovi, bilo da su dio balkanske istorije koja nam češće otežava nego otvara puteve regionalne i globalne saradnje, bilo da su odraz urgentne potrebe za reformom i osavremenjavanjem obrazovnih sistema, realan su povod i prilika za udruživanje snaga i zajednički nastup u regionu i prema evropskim partnerima.
U srdačnom i otvorenom razgovoru konstatovano je da treba raditi na proširivanju i intenziviranju saradnje koja može donijeti dobrobit i podstaći veće razvojne pomake u obje zemlje.
