Ta "ljubav", naravno, nije uvijek dugo trajala, ali je, izgleda, neizbježna. I oni koji ga napadaju i oni koji ga brane u nekom trenutku su mu se približili, tražili podršku ili bar izbjegavali sukob s njim. A kada zatreba, svi su spremni da jedni drugima spočitavaju upravo taj odnos s predsjednikom Srbije, koji se, htjeli to ili ne, nadvio nad crnogorsku politiku poput neizbježne sjenke.
Najnoviji politički okršaj ovim povodom desio se nakon što je bivši gradonačelnik Podgorice i potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković uhapšen po dolasku u Srbiju. Prema navodima iz njegove partije, priveden je od strane pripadnika Bezbjednosno-informativne agencije (BIA), nakon čega mu je uručen dokument kojim mu se zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana. Zvaničnog obrazloženja nije bilo, ali je u Crnoj Gori ovaj potez protumačen kao politička poruka – poruka Beograda Podgorici.
Premijer Crne Gore Milojko Spajić reagovao je očekivano oprezno. Nije sebi dozvolio da uđe u otvoreni sukob sa Beogradom, balansirao je između podrške Vukoviću i izbjegavanja direktne konfrontacije sa Vučićem.
– Država Crna Gora stoji uz svoje građane, te ćemo kroz naše diplomatske kanale obezbijediti sve relevantne informacije u vezi sa ovim slučajem. Važno je da istaknemo da svaka zemlja ima pravo da vodi svoju unutrašnju politiku i donosi odluke u skladu sa svojim zakonima. Naša država nikada nije podržavala, niti će podržavati miješanje u unutrašnju politiku Srbije, niti bilo koje druge zemlje, ali ćemo se uvijek zauzimati za prava naših građana – napisao je Spajić na mreži Iks.
Oprezan ton i odmjeren stav ukazuju na to da crnogorski premijer nije želio da ugrozi odnose sa Srbijom, ali je morao da odgovori na zabrinutost javnosti. Međutim, njegovo balansiranje nije svima po ukusu.
Jedan od onih koji nije propustio priliku da Spajiću spočita političku prošlost bio je Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) i dugogodišnji politički saveznik Aleksandra Vučića. On se osvrnuo na premijerovu reakciju povodom privođenja poslanika DPS-a u Beogradu, ali i na njegove ranije odnose sa Vučićem.
– Kad ti je trebalo, više si poruka obožavanja poslao Vučiću nego ja ženi. Sad kad si premijer, kriješ se iza nepostojećih diplomatskih kanala, dok tvoji partneri iz DPS-a kukaju na BIA. A ja se radujem danu kad će Crna Gora prestati da se miješa u unutrašnje stvari Srbije i početi da se bavi svojim problemima, kojih, bogami, ne fali – prokomentarisao je Knežević u svom prepoznatljivom stilu.
Njegov komentar odjeknuo je u političkim krugovima jer podsjeća na jednu nepobitnu činjenicu – gotovo svi crnogorski lideri u nekom trenutku su se oslanjali na Vučićevu podršku, bilo da su je tražili izravno ili su se trudili da mu ne budu previše suprotstavljeni.
Gledajući unazad, teško je pronaći crnogorskog političara koji u nekom trenutku nije bio povezan s Vučićem. Od Mila Đukanovića, koji se godinama sukobljavao sa Beogradom, ali je s vremena na vrijeme ulazio u pragmatične dogovore, preko Spajića, koji je ranije tražio Vučićevu podršku, do Kneževića, koji se ponosno deklariše kao saveznik srpskog predsjednika – svi oni su se, kraće ili duže, našli pod njegovim političkim uticajem.
Iako Crna Gora formalno vodi samostalnu politiku, politički pejzaž zemlje, izgleda, ne može se zamisliti bez Beograda. Vučić je konstanta – bilo kao saveznik ili kao prijetnja, ali uvijek prisutan faktor u političkim računicama crnogorskih lidera.
A možda je Knežević bio najbliži istini kada je rekao da su poruke obožavanja Vučiću u prošlosti bile češće nego ljubavne poruke suprugama. U crnogorskoj politici, kako izgleda, može se preživjeti bez mnogo toga – ali ne i bez odnosa, makar i prolazne simpatije, prema Aleksandru Vučiću.
Коментари (2)
Оставите свој коментар