Piše: Momčilo Pantelić
Najneobičniju poruku povodom pobjede na nedavnim američkim predsjedničkim izborima, Donald Tramp je dobio od svog "prvog prijatelja" Ilona Maska. A glasila je "Sada ste Vi mediji".
Zazvučala je prilično nerazumljivo, bar u svim demokratskim društvima, u kojima je mimo pameti da se jednom političkom lideru pripiše da oličava sva sredstva informisanja. Njihov je posao da kritički preispituju njegove poteze, tako da nikako ne mogu biti poistovjećeni s njim.
Ali, Trampu je godila Maskova čestitka, jer obojica smatraju da su na izborima zabilježena dva trijumfa, ne samo nad Kamalom Haris, nego i nad "nepodobnim" medijima koji su tipovali na nju. Prvi im je, svakako, važniji, ali drugi im je, nekako draži, pošto su dobili još jedan podsticaj da sebe prikažu kao šampione u masovnoj komunikaciji.
Kao da su išli tragom svojevremenog amaneta Stiva Benona, samoproklamovanog barjaktara "globalnih populista". Prihvatili su njegov nalaz da njihovim republikancima glavnu opoziciju ne predstavljaju rivalske demokrate, već mediji. A onda razrađivali preporuku da se ova glavnina savlada tako što će se digitalni mediji "preplaviti bezvrijednim sadržajem, koji će dezorijentisati građane toliko da više ne poklanjaju pažnju izvještavanjima zasnovanim na činjenicama".
Rečeno, učinjeno. Ustalio se mehanizam "alternativnih činjenica". Znatno usavršen priključenjem Maskove društvene mreže X, bitno je pripomogao reizboru bivšeg predsjednika.
Iako može da bude prezadovoljan što će on i njegova Republikanska partija (sa osvojenom većinom u oba doma parlamenta) imati takoreći apsolutnu vlast, Tramp ne prestaje s napadima na novinarstvo. Više ga, doduše, ne naziva "neprijateljem naroda", ali najavljuje da bi mogao da pokrene procese da se pojedinim televizijama, gdje nije prikazan onako kako se njemu dopada, oduzmu licence za emitovanje.
Neki su ovo doživjeli kao pokušaj da sebe predstavi u stilu "mediji, to sam ja". Stoga su ga, samo nekoliko sati posle proglašenja njegove pobjede, esnafska udruženja, među kojima Reporteri bez granica i Komitet za zaštitu novinara, pozvala da prestane da podriva slobodu štampe, kao jedan od stubova demokratije.
Naglašava se, pritom, da prva sila (prigodno, predsjednik) nikako ne bi smjela da ugrožava četvrtu silu, za kakvu tamo važe mediji (uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast). Ovde im se, pak, tradicionalno prišiva da su sedma sila, dok se aktuelni režim napinje da ih svede na "trinaestu rupu na svirali".
Čini se, da je Amerika iznutra zabasala u tranziciju, proces kroz koji prolaze i odnosi u svijetu, čiji je izgled ona dosad ponajviše oblikovala. Novoizabrani predsjednik je i sam poznat kao lider koji voli da mijenja pravila, pa je to učinio i na medijskom frontu.
Dok nastavlja da prijeti televizijama i novinama, Tramp svoj kabinet puni njihovim zvijezdama. Više nego iko prije njega je ka vladi i na drugim važnim funkcijama lansirao niz ličnosti koje su u javnosti prepoznatljivije kao komentatori, voditelji emisija i šoumeni, nego kao političari. Mahom iz televizije Foks, sklone Trampu, uz povremene nesuglasice.
U tom svojstvu se, po evidenciji Si-En-Ena, ka čelu Pentagona probija Pit Hegset, dok resor zdravstva treba da preuzme antivakser Robert Kenedi Mlađi. Tulsi Gabard se sprema za direktorku Nacionalne obavještajne službe, pošto je prethodno prešla republikancima, napustivši demokrate kad je nisu izglasali za predsjedničku kandidatkinju.
Rekorder u izbornim neuspjesima je projektovani za šefa Tajne službe Den Bonđino, koji je dosad izgubio šest političkih trka, ali se afirmisao kao šoumen. A sektor obrazovanja pada u ruke Linde Mekmen, koja se pročula kao osnivačica velike kompanije za rvačke spektakle…
Poznavaoci tvrde da Tramp daje prednost kadrovima koji, osim provjerene lojalnosti, dobro djeluju na ekranima – televizijskim, kompjuterskim, telefonskim ili neke druge vrste. Kao nekadašnji voditelj rijalitija i on se prvo afirmisao na ekranima, pa neki slute da je, najnovijim kadrovisanjem, pokazao sklonost ka "ekranokratiji". Kažu, čak, da su budućeg šefa diplomatije Marka Rubija za tu dužnost preporučili, uz kvalifikovanost, vještine u ponašanju pred kamerama.
Da je pred istim snimateljskim izazovom bio bolji nego što su ga masa gledalaca vidjele, ni sadašnji predsjednik Džo Bajden ne bio odustao od trke za reizbor. U TV duelu sa Trampom je, uz zamuckivanja i lapsuse, ostavio utisak čovjeka koji nedovoljno vlada samim sobom.
Četvrtu silu i dalje brinu napadi prve sile, oličene u Trampu. Pa, tako, časopis nju ripablik poziva kolege na opštu odbranu novinarske profesije, da i javnosti ne bi prevladali mediji koji neprestano hvale "Dragog vođu".
Slobodno tumačeno – da ne bude kao ovdje. Vjerovatno nijedan lider u svijetu ne može da konkuriše ovdašnjem ekranokratskom predsjedniku, koji prosto ne silazi s državnih frekvencija i udarnih stranica za njegovu promociju.
Svakog dana, svakog sata u svakom pogledu, on u tome istrajava. Ali slava graditelja, koju je sebi usadio, duboko je podrivena tragičnim padom nadstrešnice u Novom Sadu.
Pa se on kao prva sila, našao na tapetu – pete sile, opravdanog građanskog nezadovoljstva. Tako da mu ono sada svakojako osporava ekranokratiju.
novimagazin.rs
(Autor je spoljnopolitički komentator)
