Dobronamjerni ulitimatumi

Na Makronovo obraćanje skrenuo je pažnju i bivši ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije Vladislav Jovanović u izjavi za Sputnjik, naglašivši da ono "sadrži dva ‘dobronamjerna‘ ultimatuma Srbiji, nimalo suptilno uvijena u jezik diplomatije"

Piše: Borivoje Ćetković

O posjeti francuskog predsjednika Emanuela Makrona Beogradu, veličanstvenom dočeku koji mu je priređen, o brojnim potpisanim važnim dokumentima iz obrazovanja, kulture, odbrane, gotovo iz svih sfera društvenog života, javnost je informisana, i to nije predmet mojih razmatranja.

U mom fokusu je obraćanje predsjednika Francuske Emanuela Makrona građanima Srbije uoči njegovog dolaska u Beograd, objavljeno u "Politici" i listu "Danas". Na Makronovo obraćanje skrenuo je pažnju i bivši ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije Vladislav Jovanović u izjavi za Sputnjik, naglašivši da ono "sadrži dva ‘dobronamjerna‘ ultimatuma Srbiji, nimalo suptilno uvijena u jezik diplomatije". Makronove poruke svode se na "direktive" da se odreknemo saradnje sa Rusijom, da prihvatimo Ohridski sporazum, a samim tim i nezavisnost Kosova.

Građanima Srbije uputio je "dobronamjerne ultimatume" što i kako treba da rade, mada mu stanje kod kuće nije potaman – ekonomski i politički je veoma loše. Državni dug Francuske 2023. godine iznosio je oko 110 posto bruto društvenog proizvoda, a proračunski deficit 5, 5 odsto. Zbog toga je Evropska komisija pokrenula postupak protiv ove zemlje. Treba imati u vidu da su članice EU prema Paktu o stabinosti i rastu obavezne da javni dug ograniče na 60 posto BDP-a i proračunski deficit na tri posto BDP.

Ugovor koji su potpisale Francuska i Srbija o nabavci aviona "rafal" i prateće robe i usluga, kako je rekao Vučić, vrijedan je 2, 7 milijardi eura, za koji bi Srbija trebalo da dobije 12 novih letjelica, dobro će doći francuskom budžetu. Rafali će zamijeniti migove koji ne mogu da dolete u Srbiju. Znači li to nagovještaj spoljne i odbrambene politike, ili se radi o nastavku politike balansiranja Aleksandra Vučića, nećemo da nagađamo – vrijeme će to ubrzo pokazati.

I politička situacija u Francuskoj je krajnje teška i složena. Nakon drugog kruga prijevremenih parlamentarnih izbora ljevičari su najbrojniji i traže mjesto premijera. Makron je odbacio ostavku na mjesto premijera koju je podnio Gabriel Artel. U septembru ga čekaju protesti lijeve opozicije – i on sam ne zna kako će se sve to završiti. Za Francuze je rečeno da imaju bogatu tradiciju pružanja otpora vlasti, slobodarski duh, ličnu i građansku kuraž i spremnost da se pobune protiv nasilja. To je jedini narod koji ima četiri revolucije u sto godina (1789, 1830, 1848 i 1871).

Ma koliko Vučićeva Srbija to odbijala, ona je kolonija bez kolonizatora, uglavnom oslonjena na njemačke investicije – države koja u EU barjači u priznanju Kosova kao nezavisne države. Okretanje Francuskoj ima i svoje istorijske i kulturne razloge. Francuska, treba reći istinu, za razliku od Kolove Njemačke, nije direktno i aktivno učestvovala prvo u razbijanju SFRJ, a zatim i SRJ. Međutim, naše istorijske i duhovne veze nijesu garancija da Makron nije odlučan u sprovođenju zajedničke politike koju Brisel, Berlin, London i Vašington vode prema Srbiji. Makron zna da postoje dupli standardi kada je u pitanju poštovanje međunarodnih granica – što važi za Ukrajinu, ne važi za Srbiju. Zna Makron, kao što znaju EU, NATO i Amerika, za teror nad srpskim narodom koji živi na Kosmetu. Naivno je vjerovati da je Makron taj koji će uspostaviti poštovanje istog principa koji će važiti za sve zemlje, i da će Francuska biti prva zemlja koja će povući priznanje Kosova i Metohije. Kosovski policajci naoružani dugim cijevima ušli su u ključne institucije četiri srpske opštine. Beograd apeluje na međunarodnu zajednicu. To je apstrakcija – njena uloga je već odavno devalvirana. Kurtijevo najnovije ponašanje osuđuju EU i SAD, što nema nikakvog stvarnog značaja, jer je Kurti kosovsko- metohijski Zelenski – vuče poteze po nalogu svojih zapadnih gazda. Makron poziva Srbiju da se svrsta na stranu Zapada i da prekine sa politikom balansiranja. I ne samo da prestane sa politikom balansiranja, već i da se aktivno uključi u antiruski front, koji su formirali američki imperijalisti, a tako prilježno u njemu učestvuju njeni evropski sateliti, uključujući i Francusku. Kada je riječ o "antiruskom frontu" u prvim borbenim redovima je Emanuel Makron sa danskom premijerkom Nette Frederiksen – traže da se Ukrajini dozoli da koristi francusko oružje, uključujući i rakete dugog dometa, protiv ciljeva u Rusiji. Svojim antiruskim djelovanjem Makron je "pojasnio poruke" upućene građanima Srbije.

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”