Piše: mr Stevan Gajević

​Generalno stanje, kako političko, tako i ekonomsko za EU prilično je izazovno. Rat na istočnim granicama EU lebdi kao sukob koji može brzo da eskalira, dok istovremeno na jugoistočnoj granici Unije raste potencijalno nova bliskoistočna bezbjednosna kriza, uključujući i onu desetogodišnju – migrantsku, koja nikada nije iščezla. Štaviše, na vidiku je i mogući novi izbjeglički talas iz Sirije nakon dolaska na vlast "demokratskih pobunjeničkih" snaga.

Sredinom januara vlast u SAD preuzima Tramp, za koga u EU diplomatskim i političkim krugovima smatraju da će, između ostalog, pokušati da onemogući bilo kakvo eventualno evropsko soliranje. Iako se o njemu stvara imidž da se radi o beskompromisnom političaru i državniku kojem se mora povlađivati, ipak nije baš tako. Evropljani dugi niz godina nisu imali sopstvenu spoljnu politiku, ali od 2022. godine dosta toga se promijenilo, tako da se povratak Trampa različito doživljava u EU, koja je vidno oslabljena kako ekonomski tako i vojno. Tramp svakako ne razmišlja previše o stavovima EU političara koji sebe nazivaju liderima, a posebno ne onim na nivou zajedničkih struktura koji nisu izabrani već izglasani. EU političari se, sa druge strane, sa pravom pribojavaju Trampa jer su svjesni da će nakon nagodbe sa Kinom vjerovatna žrtva biti EU.

O sve većim problemima evropske automobilske industrije proteklih mjeseci pišu brojni svjetski mediji. Razloga za krizu perjanice evropske, a prvenstveno njemačke industrije ima više, a najčešće se spominju dva: brzo rastuća kineska konkurencija, posebno u sferi električnih automobila i visokih tehnologija i sve skuplja energija koja povećava proizvodne troškove.

Iako se smatra da Kina prednjači samo u domenu električnih automobila, dok je kod klasičnih vozila u prednosti EU, situacija je drugačija, jer se svi brendovi uključujući VW, Audi, BMW, Volvo i drugi proizvode u Kini i najčešće odatle izvoze čak i u EU.

Takođe, postoji stereotip da su evropski kupci "najbolji", međutim treba imati u vidu činjenicu da u Kini ima oko 350 miliona ljudi srednje klase, koliko stanovnika ima EU.

Na nepovoljne trendove utiču i geopolitička priroda, skuplji lanaci snabdijevanja, rastuća inflacija, ali prvenstveno pad kupovne moći građana EU. Problemi nijesu samo u indrustriji električnih i klasičnih automobila sa skoro 60.000 otpuštenih, već i u proizvodnji baterija - Varta, Švedski gigant Nortvolt koji planira otpuštanja preko 100.000 ljudi. Sve veći problemi ne pogađaju samo proizvođače automobila, već i dobavljače automobilskih dijelova, a brojne kompanije bore sa padom tražnje za komponentama za automobile (industrija sjedišta, tekstila, komponenti).

U godini na izmaku posebno je Njemačka teško pogođena ukidanjem radnih mjesta i zatvaranjem pogona. Otpuštanje više od 12.000. radnika širom svijeta, uključujući oko 7.000 u Njemačkoj, najavio je i Bosch – najveći kooperant u automobilskoj industriji u smislu prodaje. ZF Friedrichshafen, drugi na listi, planira da ukine 11.000 radnih mjesta do 2028. godine, dok Continental, osmi na listi, očekuje smanjenje 7.150 radnih mjesta širom svijeta, od čega oko 3.000. u Evropi. Ukupno su najveći dobavljači u Evropi ove godine najavili smanjenje broja zaposlenih širom svijeta za skoro 50.000. ljudi, od čega najmanje 10.000 u Njemačkoj, a još 10.000 u ostatku EU.

Za nas u regionu je prilično bitno pratiti koncern Stellantis (Fiat grupa i Pežo) čiji obim proizvodnje nije ni blizu početnih očekivanja. Mnogi evropski krupni industrijski proizvođači, kao i investitori, sve češće traže sigurne luke za proizvodnju, odnosno ulaganja izvan EU, a jedna tih luka svakako Sjedinjene Države, koje im nude različite podsticaje i subvencije poput poreskih olakšica.

Energetska nestabilnost, i strogi ekološki pretjerani standardi, glavni su uzroci odbijanja investitora za novim ulaganjima u EU. Sa druge strane, i visoke zarade EU radnika negativno utiču na nove investicije.

Umjesto pokušaja EU da gradi bezbjednost i stabilnost na evropskom kontinentu jačanjem vojne industrije nauštrb svih ostalih industrija kao i nauštrb socijalnih politika i standarda svojih građana, te konfrontacijske retorike prema Rusiji – elita koja je sada na vlasti u Briselu trebalo bi se da se okrene uspostavljanju minimalnog dijaloga s Moskvom s ciljem ne obnove međusobne prijeratne saradnje (to je dugoročno i praktično nemoguće, jer međusobnog povjerenja između strana neće biti još dugo), isključivo sa ciljem pokušaja dogovora o međusobnoj strateškoj sigurnosti kao što je to bilo i tokom Hladnog rata kroz potpisane razne sporazume, poput onih Helsinških, uspostavljanja OESS-a ili pak nekih vojnostrateških sporazuma (iz sfere smanjenja nuklearnog naoružanja).

EU mudraci sigurno i sami dobro znaju da se bezbjednosna sigurnost u Evropi ne može graditi bez Rusije, pa makar i samo zbog činjenice da se ta zemlja prostire na 30 odsto kontinenta (da ne govorimo o sferi nuklearnog naoružanja što je i laicima jasno). Floskule o nanošenju Rusiji strateškog poraza kroz ukrajinski rat bile su i ostale samo floskule. U samoj EU, ali i u zemljama satelitima, svaka sumnja u stavove birokratije u Briselu proglašava se za jeres.

Problem je izgleda u tome što su se evropske elite dobrovoljno odrekle donošenja samostalnih strateških odluka, pa bar onih koje se njih tiču. Čak imamo primjer Japana koji u strateškom savezništvu sa SAD u regionalnom sprečavanju Kine i te kako zna nametati i štititi svoje nacionalne interese. Tokio dobro zna kako je bilo kakva američka protiv kineska politika Vašingtona nezamisliva bez Japana.

Evropska perspektiva u 2025. godini kako sa aspekta strateške globalne politike tako sa aspekta ekonomije nije optimistična. Ekonomija stagnira, a pretpostavka je da će se talas recesije preliti na zemlje periferije tokom 2025. ili početkom 2026. godine.

Kriza će se značajno osjetiti u zemljama zavisnim od turizma i usluga kakva je naša. Pogotovo je rizično i zbog toga što je Crna Gora krenula u reforme koje su zasnovane na povećanom rastu usled povećane potrošnje, a dobar dio planiranih prihoda dolazi iz EU ili iz zemalja kandidata koje su na određeni način već pogođene ili će biti pogođene krizom.

Jedan od Trampovih deklarisanih ciljeva, između ostalog je onemogućavanje bilo kakve eventualne evropske samostalne politike bez prethodne dozvole Amerike. Sa druge strane, vrlo brzo će se pokazati kako će i sam Tramp biti skloniji kompromisima s onim zemljama koje se neće dati zastrašiti njegovim imidžem i nametanjem ideja kroz "argument sile". To se, međutim, vrlo vjerovatno neće odnositi na Europsku uniju, što se najbolje vidi i iz novog sastava Evropske komisije.

(Autor je finansijski konsultant)