Piše: Branko Milanović
Postoje ljudi koji podržavaju Palestinu i Ukrajinu, oni koji podržavaju Izrael i Ukrajinu, oni koji su za Rusiju i Palestinu, i najzad oni koji podržavaju Rusiju i Izrael. Čak i usputnom posmatraču biće zanimljivo to što nijedan od četiri kvadranta nije ostao prazan i što za svaki postoji logika kojom se izabrana pozicija brani. Kineski autor je čak predložio i nazive za svaki od ovih tabora, nazive koje bih ja u nekim slučajevima promijenio, radi lakšeg razumijevanja.
Kvadrant (1,1) – brani međunarodno pravo, podržava Ukrajinu i Palestinu; kvadrant (1,2) – brani multipolarni svijet, podržava Rusiju i Palestinu; kvadrant (2,1) – brani slobodni svijet, podržava Ukrajinu i Izrael; kvadrant (2,2) – brani socijalni darvinizam, podržava Rusiju i Izrael.
U nastavku ću pokušati da objasnim, nadam se nepristrasno, logiku svakog od četiri tabora. Činiću to s tačke gledišta onih koji datu poziciju zastupaju.
Počnimo s kvadrantom (1,1), s braniocima međunarodnog prava ili antiratnom koalicijom, kako ih autor naziva. To su ljudi koji Rusiju i Izrael vide kao agresivne sile koje narušavaju međunarodna pravila ponašanja i međunarodne granice. Rusija je napala i anektirala djelove Ukrajine, koja je članica Ujedinjenih nacija od 1991. u tada važećim granicama. Isto tako, Izrael je odbio da ostane u granicama iz 1948, pa je već 1967. zauzeo zemlju koja mu po pravu ne pripada, a sada želi da posao završi protjerivanjem ili ubijanjem stanovnika Gaze. Dakle, branioci međunarodnog prava istupaju protiv zemalja koje ga krše i zato podržavaju Ukrajinu i Palestinu.
Branioci slobodnog svijeta (ili "psi američke imperije", kako ih naziva autor, vraćajući se maoističkoj terminologiji) nalaze se u kvadrantu (2,1). Oni misle da su branioci međunarodnog prava previše naivni. Međunarodni poredak često zavisi isključivo od većine glasova u Ujedinjenim nacijama, a tamo glasaju i države koje su nedemokratske i autoritarne. Možemo se pozivati na međunarodno pravo kada je to korisno, ali, s obzirom na njegovu prirodu, glupo je prihvatiti ga kao temeljno načelo kog se treba uvijek pridržavati. Postoji nešto što je važnije. To je "liberalni globalni poredak" ili, kao što je Gideon Rachman istu stvar nedavno primjerenije opisao u članku u Financial Timesu, "odbrana slobodnog svijeta". Ponekad se međunarodna pravila moraju zanemariti, kao danas u slučaju Izraela, gdje se vodi borba između demokratije i terorističke organizacije, ili u sukobu demokratije u povoju, kao što je Ukrajina, i terorističke države, kao što je Rusija. Branioci slobodnog svijeta priznaju da se zalažu za unipolarni svijet pod vođstvom Sjedinjenih Država. Ali to je samo zato što su Sjedinjene Države najmoćnija zemlja koja poštuje načela ljudskih prava i demokratije. To su načela, tvrde zagovornici slobodnog svijeta, koja će na kraju biti prihvaćena kao globalna pravila ponašanja, a unipolarni ili hegemonistički svijet će prestati da postoji, jer ćemo svi biti ravnopravni članovi u novom globalnom demokratskom poretku. Podrška današnjem hegemonu samo je sredstvo koje treba da nas odvede u sjutrašnji svijet slobode i ravnopravnosti.
Branioci multipolarnog svijeta (kvadrant 1,2), ili kako ih autor naziva: "ljudi koji razumiju suštinu međunarodne politike", smatraju da su borci za slobodan svijet ili naivni ili neiskreni. Takvi moraju biti, tvrde branioci multipolarnosti, jer će hegemon sopstvene interese uvijek prikazivati kao da proističu iz nekih univerzalnih načela, dok, zapravo, samo teži neupitnoj dominaciji. Evropske kolonijalne sile su osvajale afričke i azijske narode da bi im odnijele civilizaciju; rimski svijet se mogao braniti tvrdnjom da pripadnici pokorenih naroda dobijaju pristup građanskim pravima i trgovinskim putevima. Poziciju ljudi u kvadrantu (2,1) branioci multipolarnog svijeta tumače kao nevješto prikriven pokušaj da se osvoji apsolutna moć. Rusiju i Palestinu vide kao zemlje koje se tome suprotstavljaju time što potkopavaju unipolarni svijet: Rusija tako što pokazuje da u multipolarnom svijetu svaka moćna država može dozvoliti sebi da prekrši pravila, a Palestina tako što na sličan način odbija da prihvati činjenicu da su jedino Sjedinjene Države nadležne da odlučuju što je za nju najbolje.
Socijalni darvinisti (kvadrant 2,2) tvrde da su sve pomenute pozicije beznadežno naivne. Vjeruju da jake države nikada ne poštuju međunarodna pravila i za to navode niz istorijskih primjera. Svijet se mora pomiriti s tim da je "pravo na strani jačeg" i da "jaki rade ono što žele, a slabi trpe ono što moraju". Rusija i Izrael demonstriraju te stare istine. Napadaju slabije susjede, ruše im kuće, proganjaju ih, ubijaju, ne priznaju njihovo pravo na postojanje i čine sve ono što su jaki kroz istoriju oduvijek činili slabijima. Moramo se pomiriti s tim, kažu oni, jer je takva ljudska priroda. Takva je uvijek i bila. To može biti i dobro, jer će jaki, kada zavladaju, učiniti svijet boljim. Socijalni darvinizam neće nestati zato što mi to želimo.
Bilo bi zanimljivo, mada veoma teško, procijeniti postotke svjetske populacije koji pripadaju svakom od četiri kvadranta. Naravno, ima i faktora kao što su vjera ili istorijski animoziteti koji mogu gurnuti ljude u jednom ili drugom pravcu, ali vjerujem da bi oni svakako pokušali da svoju poziciju racionalizuju i pozivanjem na neka viša načela.
Možemo pokušati da i države rasporedimo po kvadrantima, ali čini mi se da bi to bilo pogrešno, jer države, iz više razloga, ne moraju nužno zastupati stavove stanovništva. Da navedem samo nekoliko primjera. Razumno je pretpostaviti da u Iranu ili Venecueli ima ljudi koji ne podnose sopstvene režime i zato biraju slobodni svijet, jer Sjedinjene Države vide kao benevolentnog hegemona koji će im pomoći da se riješe svojih vlada. S druge strane, pristalice Nepokorene Francuske mogu se zauzeti za multipolarni svijet jer im se čini da je Francuska prinuđena da sprovodi politike o kojima se odlučuje u Vašingtonu ili Briselu. Slično, neki ljudi u Južnoj Americi navijaju za multipolarni svijet zato što im se ne dopada hegemonistički odnos Sjedinjenih Država prema njihovom kontinentu. Rusi koji strasno mrze Putina izabraće kvadrant (2,1). Stari borci za Treći svijet mogu izabrati kvadrant (1,2) da bi obnovili stare borbe u kojima će ulogu Sovjetskog Saveza sada preuzeti Rusija. Moguće su različite, ponekad i nepredvidljive kombinacije. Zato je naš svijet veoma složen.
Global inequality and more 3.0, preveo Đorđe Tomić
peščanik.net
(Autor je ekonomista)
