Piše: Borislav Korkodelović

To je prvi i do sada najznačajniji infrastrukturni projekat Narodne Republike Kine na drugom po veličini i broju stanovnika kontinentu na svijetu, a možda i globalno.

Zapadni novinari su se divili što su u spavaćim vagonima prozori imali čipkane zavjese, dok je kompozicija prolazila kroz predjele načičkane baobabom, drvetom o koje su se češali slonovi, dok su zebre pasle, a žirafe kruto galopirale. Za to vrijeme su kineski kondukteri u bijelim rukavicama sipali iz velikih termosa čaj, a u vagon-restoranu njihovi zemljaci spremali mirisna i ukusna jela.

U kineskim đakonijama je ovaj autor mogao da uživa i na gradilištima kineskih kompanija po Zambiji ili kao gost kolega, dopisnika novinske agencije Sinhua u Lusaki. Opet, Tazara je imala veliki politički značaj i simboliku u vrijeme i okolnostima u kojima je građena. Kina je pod vođstvom vrhovnog vođe Mao Cedunga i tadašnjeg premijera Džou Enlaja, finansirala sa milijardu ondašnjih dolara poduhvat između 1970. i 1975, kada se najmnogoljudnija država na svijetu suočavala sa finansijskim poteškoćama i tek izlazila iz burnih godina Kulturne revolucije.

Opet, zambijskom prvom predsjedniku Kenetu Kaundi i saradnicima Tazara je bila očajnički potrebna. Susjedna Južna Rodezija, kojom je vladala pobunjena bjelačka manjima, blokirala je jedini izlaz Zambije na more – željeznicu preko današnjeg Zimbabvea do pomorskih luka u Južnoj Africi, u kojoj je vladao aparthejd, sistem odvojenog razvoja rasa. Bakar, glavni izvoz Zambije, nije imao pristup stranim tržištima.

U Pekingu su donijeli odluku pošto su Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez odbili da finansiraju novu željeznicu, rekavši da neće imati ekonomskog smisla. Tazara je izgrađena između 1970. i 1975. u vrijednosti od približno današnjih 3,19 milijardi američkih dolara, uz beskamatni kredit. Oko 50.000 kineskih radnika pomoglo je u izgradnji 1.860 kilometara željezničkih pruga koje su se protezale od zambijskog Koperbelta (Bakarnog pojasa) do luke u tanzanijskom, tada glavnom gradu Dar es Salamu na Indijskom okeanu.

Tazara ostaje važan simbol za sve tri zemlje. Građena je u vrijeme kada su tek oslobođene države na jugu Afrike tražile nove mogućnosti transporta i razvoja koje bi mogle pružiti alternative kolonijalnim putevima koji su dominirali u to vrijeme.

Željeznička pruga je postala kamen temeljac razvoja tijesnih političkih, privrednih i kulturnih veza NR Kine sa Afrikom. Ulogu Kine u izgradnji "Velike Željeznice Slobode" do danas visoko cijene afričke elite i obični građani i jedan je od razloga stalne podrške koju Peking uživa u mnogim glavnim gradovima n kontinentu.

Tazara je svijetu pokazala da Kina i afričke zemlje – uprkos njihovim značajnim razvojnim razlikama – mogu finansirati, graditi i upravljati logistički složenim infrastrukturnim projektom. To je bilo, i vjerovatno ostaje do danas, oličenje saradnje jug-jug.

Nedavno su se u Pekingu, lideri NR Kine, Tanzanije i Zambije dogovorili o planu za rehabilitaciju Tazare, vrijednom milijardu dolara. Na devetom samitu Kina–Afrika, predsjednik Si Đinping je kazao da će tako zajednički biti unaprijeđena zemnopomorska intermodalna transportna mreža u regionu.

Na samitu Foruma za kinesko-afričku saradnju (FOKAK), prostrt je crveni tepih za više od 50 afričkih lidera. Bilo je to "impresivno okupljanje velike porodice Kina–Afrika", koje zbirno naseljava preko 2,8 milijardi ljudi, više od trećine čovječanstva.

Na samitu je Kina dodijelila nova finansijska sredstva Africi, blizu 51 milijardu dolara kreditnih linija i investicija u naredne tri godine. Pored ostalog, prema akcionom planu sa samita, Kina će ukinuti međuvladine beskamatne zajmove koji su do kraja 2024. pristizali na naplatu najmanje razvijenim afričkim zemljama koje imaju diplomatske odnose sa Pekingom.

Time je NR Kina potvrdila posvećenost pružanju pomoći i kredita državama na najmanje razvijenom kontinentu na svijetu, uprkos tome što jačaju geopolitička trvenja Pekinga sa Zapadom. Kina je najveći trgovinski partner kontinenta, a većina afričkih zemalja pridružila se inicijativi "Pojas i put", vodećem programu globalnog razvoja.

Između 2000. i 2020. Kina je pomogla afričkim zemljama da izgrade željeznice duže od 13.000 km, skoro 100.000 km auto-puteva, oko 1.000 mostova, gotovo 100 luka i više od 80 velikih energetskih objekata. Od 2000. kineske kompanije su pomogle afričkim zemljama da uspostave i modernizuju komunikacione mreže duž oko 150.000 kilometara, čije usluge dosežu do približno 700 miliona korisnika. Uopšte, zaključeni su ugovori vredni preko 700 milijardi dolara, od kojih je realizovano 57 odsto, vrijednih više od 400 milijardi dolara.

Istočna Azija (Kina, Japan, Koreje) i podsaharska Afrika su 1950. bile podjednako siromašne u pogledu ukupnog domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku. Razlike u ekonomskom razvoju u narednim decenijama su zapanjujuće. NR Kina, najmoćnija država istočne Azije, sada je druga po veličini svjetska privreda (po nekim mjerilima i prva), a afrički kontinent je i dalje najsiromašniji.

Iskustvo istočne Azije je pokazalo da su osnova ekonomskog rasta ljudski, a ne prirodni resursi. Razvoj ljudskog kapitala važan je korak ka industrijalizaciji. I u dugotrajnoj i u visokotehnološkoj proizvodnji, produktivnost kvalifikovane radne snage je ključna.

Pored obrazovanja, važna komponenta ljudskog razvoja je javno zdravlje. Društveni poredak i lična sigurnost takođe su temelj dobrobiti pojedinca.

Godina 2026. će biti posvećena kinesko-afričkoj međuljudskoj saradnji. Kina planira da pokrene program upućivanja nastavnika u Afriku koji bi predavali nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (STEM) u oglednim školama, te da obučava lokalne predavače. Sa više od 11 miliona diplomaca sa fakulteta svake godine, Kina bi mogla da pokrene program mnogo većeg obima i uticaja od američkog Korpusa mira, koji je 1961. inicirao predsjednik Džon F. Kenedi.

U međuvremenu, pored pregovora o kineskim investicijama i novim zajmovima, šefovi afričkih država su zabrinuti za rješavanje velikog tereta državnog duga. Očekuje se da će Afrika zbirno u 2024. platiti 163 milijarde dolara na servisiranje dijela spoljnog duga od 1,15 biliona dolara. NR Kina već doprinosi rešavanju teškog afričkog duga. No, prema tom problemu treba dogovoriti pravičan odnos između tržišta kapitala, privatnih i javnih zajmodavaca, poručuju iz Pekinga.

Kineski odnos s Afrikom se promijenio: Peking je prestao da bude kupac robe i zajmodavac u krajnjoj instanci i postao je raznovrsniji. Kina je sve važnije tržište i industrijski partner afričkim zemljama.

Kako se Afrika industrijalizuje, njene ekonomske veze sa NR Kinom će se produbiti i stvoriti interkontinentalni ekosistem međusobno povezanog napretka. Od razvoja poljoprivrede i industrijalizacije do obrazovanja i stručnog usavršavanja, Kina može efikasno doprinijeti razvoju Afrike.

politika.rs

(Autor je novinar)