Crna Gora mora istrajati na putu integracija u međunarodnu zajednicu jer nam je to potrebno iz više razloga. Kada smo previše samostalni, dolazi do izražaja naš mentalitet i krajnje su nam potrebna pravila, red i kontrola jer, inače, potpuno "podivljamo".
Odsustvo tih principa je dovelo državu, posebno na unutrašnjem planu, u situaciju kakva je bila do 2020. godine, ali je očito bitno uticalo i na razvoj razmišljanja i ponašanja jednog dijela aktera na političkoj sceni.
Ko bi rekao da je lider DPS-a Živković spreman da postane "hajduk" ukoliko "postoji namjera da se uhapsi" bivši predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović?
Ko bi rekao da će Živković na hajdučki način predočiti crnogorskoj i međunarodnoj javnosti da će se oni "organizovati dovoljno dobro i da će takve naume spriječiti"?
Ko su oni i koja je to vrsta aktivnosti koja bi se suprotstavila namjeri državnih organa koji bi potencijalno pokrenuli postupak protiv Đukanovića?
Da li se radi o partijskoj, građanskoj ili možda nekoj parapolicijskoj, paravojnoj, za sada javnosti nepoznatoj organizaciji?
Ko bi rekao da Živković sa saradnicima već ima pripremeljen "radikalan odgovor" na takvu aktivnost, a koju mogu jedino sprovesti zakonom utvrđeni državni organi Crne Gore?
Ko bi rekao da će objava "Jutarnjeg lista" iz Zagreba, inače navedena kao "priča se" i "navodno" o potencijalnom hapšenju Đukanovića, probuditi "hajduka" u Živkoviću u toj mjeri?
Istina je da se i u demokratiji jedan dio politike odvija u javnosti, a drugi u tajnosti, i da ljudi koji su članovi ili simpatizeri registrovanih partija ili nekih ilegalnih formi političkog organizovanja upotrebljavaju različite vrste "oružja" u političkoj borbi.
Definicija politike kao "nauke o upravljanju državama" iz 1870. godine ili politike kao "vještine i prakse upravljanja ljudskim društvima" iz 1962. godine i mnoge druge, vezane su za njeno nastojanje da eliminiše nasilje i da moguće direktne konflikte u jednoj zajednici zamijeni dijalogom.
Još od antičkih gradova – država pa do savremenih sistema poznate su i pojave organizovanja partija kao polumilitarističkih formacija. Ukoliko se dozvoli takav vid ispoljavanja političke borbe, praksa pokazuje da je prvo dolazilo do ilegalnog otpora, a zatim do otvorenih pobuna koje su uglavnom završavale brutalnim sukobima i žrtvama.
Demokratija je značajna u tome što omogućava dijalog u najvećoj mjeri i dopušta političku borbu zbog neophodnih periodičnih promjena vlasti, ali samo ako se to dešava u okviru demokratskih metoda.
Kako je politička borba veoma složen proces sa predviđanjem strategije i taktičkih planova, a koji posebno dolaze do izražaja kada su konkretne odluke u pitanju, veoma je zabrinjavajuća najava predsjednika DPS-a Živkovića.
Ko bi rekao da jedan mlad čovjek, kako sam kaže, "iz prosječne porodice, čiji je otac ostao bez posla, sa penzijom od 250 eura" u kompaniji diskutabilnog tranzicionog biznismena bliskog DPS-u, neće baš zbog toga početi da se bori protiv nepravde?
Ko bi rekao da će mu članstvo u toj istoj partiji biti važnije od borbe za društvo sa jednakim uslovima za sve, a ne za privilegovani status pojedinaca, makar on bio i njegov bivši partijski šef?
Možda Živković, ipak, negdje u dubini svoje političke svijesti zna da Đukanović ima veliki dio odgovornosti za negativne društvene procese koji su se dešavali u poslednjih dvadeset i više godina i za sve što je iz njih proisteklo, kao što ima i nesporne zasluge za neke odluke koje su bile dobre za Crnu Goru.
Ko bi rekao da Živković nije jednostavno rekao da će DPS koristiti sva pravna sredstva u odbrani svog bivšeg predsjednika, odnosno angažovati advokate, ukoliko se pokrene bilo kakav postupak?
Ko bi rekao da će DPS od Đukanovićeve banalne najave "odlaska u šumu" nakon gubitka vlasti i nedavnog ciljnog spominjanja "krvne osvete" doći do krajnje indikativne Živkovićeve najave "radikalnih odgovora" na moguće mjere i radnje nadležnih državnih organa?
Ko bi rekao da je DPS spreman, radi odbrane Mila Đukanovića, da nasrne na ustavni poredak, mir i stabilnost Crne Gore, maltene izvođenjem "specijalnih operacija" pod komandom predsjednika najjače opozicione partije Danijela Živkovića?
Očigledno da onaj gliser sa ekipom za evakuaciju nije više usidren u Cavtatu.
(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”.
Коментари (0)
Оставите свој коментар