Piše: Dr Ilija Kračković

Kako kažu, one će biti stožer vlasti i daće budućeg gradonačelnika. Ovo, znači, polako prerasta u biznis, jer po mišljenju mnogih analitičara 90 odsto učesnika izbora ne zna ništa drugo da radi sem da se bavi politikom. A, kako su vodili politiku pokazuje vrijeme od punih 35 godina, posebno poslednje četiri godine. To je lijepo ukazao lider pokreta Preokret, koji je i u toku kampanje, a posebno poslije saznanja da je ušao u parlament jasno naglasio da je njegov glas, glas protesta i da neće ni sa kim. Hoće samo da kritikuje i savjetuje, ne želeći da preuzme odgovornost, a to je najlakše. Dakle, konstatujem da su svi pobijedili, a izgubili su građani. Upravo su građani svojom destrukcijom pokazali šta misle o onima koji obećavaju svijetlu budućnost. A misle sve najgore, a to je populizam i lažna obećanja, nepotizam, korupcija i ekonomski sunovrat. Oni drugi, koji su zbog porasta minimalnih penzija, a što je dobro da ne bude gladnih, kroz godinu dana će se ubijediti da je sve to bila šarena laža i da od toga neće biti ništa. Po mišljenju mnogih analitičara, ovi izbori su pokazali da je vladajuća većina u državnom parlamentu izgubila legitimitet. A ja tvrdim suprotno – da se ne plaše vanrednih izbora dok je Mandić vrhovni gospodar Crne Gore. Znaće on da okupi i Bošnjake i Albance i sve druge u očuvanju vlasti. Pokušao je Mandić priču o dvojnom državljanstvu, pa su se uzjogunili i Albanci i Bošnjaci i niko nije mrdnuo prstom. Jer su svjesni ako zatalasaju, pitanje je kako će proći na eventualnim prijevremenim izborima. Jednostavno, žele da do kraja mandata sačuvaju privilegije. A kakvo je mišljenje građana o Bošnjacima, pokazali su podgorički izbori, a ima puno Bošnjaka u Podgorici.

I još nešto o predizbornoj kampanji. Pratio sam debatu na državnom servisu. Bio sam zgranut činjenicom kada jedan od učesnika debate, kažu, svršeni srednjoškolac, u toku debate kaže jednom doktoru elektrotehnike, parafraziram: "Ne znaš šta pričaš". Istog trenutka htio sam da pocijepam svoj doktorat odbranjen prije 40 godina. To je još jedan dokaz dokle je došla Crna Gora, kako se cijene znanje i rezultati. Vidio sam i kako čelnik liste, doktor medicine, vozi autobus, a očekivao sam i da njegova koleginica, takođe doktor medicine, sa konkurentske liste, stane kod Hotela "Hilton", raširi ruke i reguliše saobraćaj. Doktore Mujoviću, ti koji si završio i doktorirao na Elektrotehničkom fakultetu, zatim doktore Abdiću koji si sjajan ortopedski hirurg, manite se ćorava posla, šta će vam mjesto gradonačelnika? Bavite se svojom strukom i naukom i ištite platu koju poželite. Ako vam ovdje ne daju, daće vam je vani. A one koji umiju samo da se bave politikom, ostavite neka ih građani predlažu za gradonačelnike, koji će ih brzo smijeniti. Što se doktorke Bojović tiče, imali smo u skoroj budućnosti ljekara na čelu Podgorice i to u dva mandata. O tome šta je uradio svjedoči to što danas "bere" plodove svog rada po sudovima, iako ne znam je li ili nije kriv. Pisao sam o tome u prethodnoj kolumni, kakva nam je danas Podgorica. Jasno sam rekao da su je do toga doveli neznaveni.

Demokratska partija socijalista, sviđalo se to nekom ili ne, pobjednica je ovih izbora. Mnogi analitičari, posebno oni kojima je DPS simbol korupcije, nepotizma i pljačke osporavaju tu činjenicu, navodeći kao razlog "malu izlaznost". Osim toga, navode činjenicu da zbog manjka koalicionog kapaciteta DPS nije u stanju da organizuje vlast u Podgorici. Ja zaista, kao nezavisni intelektualac, ne znam ko će organizovati vlast u Podgorici. Ali, vidim, jer pratim budno događaje, da su mnogi još uvijek nezreli da vode Podgoricu, a potrebno je organizovati vlast što prije, jer eventualni novi izbori vode totalnom bojkotu.

Demokratska partija socijalista je proslavila pobjedu, i neka je, ali je pogriješila što je na proslavu pozvala Mila Đukanovića. A, Milo ne bi bio Milo da nije prekomponovao pjesmu poznatog narodnog pjevača (on ili neko drugi, nije važno) pa su umjesto refrena "jači smo od sudbine" zapjevali "jači smo od Srbije". To nije trebalo. Gospodine Đukanoviću, vjeruj, ja sam Crnogorac i biću sve dok sam doma, a volim Srbiju samo jednu zeru manje od Crne Gore. Kad igraju u nekom sportu međusobno, potpuno sam relaksiran, ko god pobijedi. Ja vjerujem da i ti, Milo Đukanoviću, voliš Srbiju kao u doba dok si bio u Centralnom komitetu omladine Jugoslavije. Ja volim i druge republike bivše Jugoslavije, današnje samostalne države, jer živio sam u toj državi više od 40 godina. Bila je to najljepša država na svijetu. Znam da i Ti tako misliš. Nažalost, uništili su je nacionalizmi, a moraš priznati da si i Ti dao, bar, mali doprinos.

Kada je u pitanju refren koji si pjevao i za koji si saopštio da nije mržnja, hajde da skupa analiziramo kao ekonomisti i damo odgovor na pitanje "da li smo jači od Srbije". Dakle, želio si da se partaš, što bi rekli moji Zećani.

Gospodine Đukanoviću, tri su osnovna elementa na osnovu kojih mogu da se partaju dvije države:

1. Istorijska prošlost i tradicija

2. Nivo tehničko-tehnološkog razvoja i kultura

3. Nivo i stepen ekonomskog razvoja.

Ima još i nekih drugih segmenata koji su manje važni. Kada je u pitanju istorijska prošlost i tradicija, i jedna i druga država su sjajne u tom segmentu i lično ne bih znao kome bih dao prednost. I Crna Gora i Srbija mogu samo da se diče svojom hiljadugodišnjom istorijom.

Kada je u pitanju tehničko-tehnološki razvoj, naučne djelatnosti i kultura, vjeruj Đukanoviću, da Crna Gora daleko zaostaje. Srbija je prvo imala visoku školu, pa onda Univerzitet već krajem XIX i početkom XX vijeka. Mnogi crnogorski kadrovi između dva svjetska rata školovali su se u Beogradu. Ja sam 1976. godine pošao na poslediplomske studije u Beograd. Liječili smo se poslije Drugog svjetskog rata u Beogradu, a i danas teške bolesnike šaljemo za Beograd. Naši ljekari već više od 50 godina se usavršavaju na beogradskim klinikama.

I na kraju, Đukanoviću, dođosmo na moj i tvoj fah – ekonomija.

Srbija, prema nekim podacima, ima preko 200 manjih i većih fabrika. Rehabilitovala je najveće fabrike RTB Bor, Željezaru, "14. oktobar".

Strane investicije su 20 puta veće nego u Crnoj Gori. Prosječna plata je skoro 1.000 eura, i to na bazi proizvodnje i produktivnosti, a ne kao u Crnoj Gori, presipanjem iz šupljeg u prazno.

Izgradili su stotine kilometara auto-puteva i brzih željezničkih pruga. Imaju ujednačen bilans ekonomskih odnosa sa inostranstvom. Najveći su proizvođači hrane u regionu i naši najveći spoljnotrgovinski partneri.

Imaju više od 40 odsto realnog sektora, a mi ispod 10 odsto. I spadaju u srednje razvijene evropske zemlje.

A mi? Gospodine Đukanoviću, bolje je da ne pričam. Zato, gospodine Đukanoviću, što dalje od DPS-a, jer ćeš im samo škoditi.