Nedavno je (13. juna) u Italiji održan Samit lidera G7, njihov domaćin bila je italijanska premijerka Đorđa Meloni, a glavne teme bile su: Ukrajina i Gaza. Na samitu su se sastali sve sami "državnik do državnika": ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, predsjednik Amerike Džo Bajden, predsjednik Francuske Emanuel Makron, njemački kancelar Olaf Šolc. Tu su bili i lideri Britanije, Holandije i Japana – odani sljedbenici, kao i njihove ostale kolege, interesa američkog imperijalizma, Rusija je suspendovana iz nekadašnje G8 na neodređeno vrijeme 2014. godine, nakon što je navodno jednostrano anektirala Krim. Da je Rusija skupo platila svoje pridruživanje G7 sada je jasno – oduzimaju joj sredstva koja su njena privatna svojina. Privatna svojina je svetinja u kapitalističkom zapadu, ali to ne važi za Rusiju iako je kapitalistička zemlja – ona je politički protivnik kojeg treba oslabiti, uništiti i ovladati njenim prirodnim i državnim resursima. Za kapitalističke nezasite pljačkaše postoji samo jedan Bog – profit i svetinja – interes. Kakvu korist je donijela privredna saradnja Rusije sa EU vidimo sada kada joj otimaju ono što je njeno – saradnja je donijela benefite oligarsima, a običan ruski čovjek nije imao skoro nikakvu korist.

Glavni dogovor koji je postignut na samitu odnosi se na korišćenje zamrznutih ruskih sredstava za pomoć Ukrajini. Odlučeno je da se odobri zajam u visini od 50 milijardi dolara za Kijev, koji bi bio osiguran na račun buduće dobiti od kamata na 300 milijardi eura (325 milijardi dolara) imovine ruske centralne banke. Ta sredstva, prema ideji G7, treba da se iskoriste za pružanje veće i brže pomoći u vidu ogromnog avansnog zajma, iako ključna pitanja – ko daje taj zajam i ko dijeli rizik, još uvijek nijesu riješena. Dakle, besplatnog ručka nema na Zapadu.

Lideri Samita su nakon rasprave o Africi, razvoju i klimatskim promjenama, Bliskom istoku, za vikend odletjeli u Švajcarsku, na samit u ne manje luksuznom hotelu iznad Lucernškog jezera. Od 160 pozvanih delegacija, 100 zemalja i organizacija su prihvatile poziv. Rezultat dvodnevne konferencije na obali Lucernskog jezera je saopštenje o mirovnom okviru u kome između ostalog piše: "Rat Ruske Federacije protiv Ukrajine nastavlja da izaziva ljudsku patnju i razaranja velikih razmjera i da stvara rizike sa globalnim posljedicama. Okupili smo se u Švajcarskoj 15. i 16. juna 2024. godine da unaprijedimo dijalog na visokom nivou o putevima ka sveobuhvatnom, pravednom i trajnom miru u Ukrajini". U saopštenju se, između ostalog, pominje međunarodno pravo, povelje UN... Osuđuje se upotreba sile protiv teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i rešavanje sporova mirnim sredstvima kao principa međunarodnog prava (u oružanoj agresiji na SRJ 1999. godine pogaženi su međunarodno pravo i sve povelje UN o ljudskim pravima i slobodama). Konferenciji je prisustovao i šef srpske diplomatije Marko Đurić i potpisao saopštenje. Državni vrh Srbije, predvođen Vučićem, procijenio je da je nacionalni interes Srbije da moraju biti "kooperativni" i bezgranično trpeći u "pregovorima" sa zapadnim imperijalistima. Veliki je problem u tome što se oni ne pridržavaju postignutih dogovora. Razum svakog poštenog čovjeka (nije bitna nacionalna pripadnost) vrijeđa činjenica da jedna mjerila i standardi važe za Ukrajinu, ali ne važe za Srbiju – terorisanjem srpskog naroda na Kosovu i Metohiji zapadni kapitalisti vrše pritisak na Beograd, a njemačko- francuski sporazum tretira Kosovo kao državu. Ako se Vučić i njegovi privrženici toliko busaju u srpstvo neka se prisjete kako je pisana srpska istorija od Karađorđa naovamo. I ne samo srpska, već i istorija svih slobodarskih naroda svijeta ne piše se "mlitavom rukom".
(N.Čomski)