PIŠE: RATKO KONTIĆ

U našoj istoriji, tradiciji i kulturi mitropolit Petar Prvi, Sveti Petar Cetinjski, zauzima posebno mjesto. Njegove poslanice su neponovljivo pisano svjedočanstvo o tadašnjoj Crnoj Gori, a mogu poslužiti i za realno shvatanje zajednice u kojoj sada živimo.

Postoje dileme da li se radi o pismima, službenim dokumentima, spisima ili besjedama iskazanim na papiru. Poslanice su mnogo više od svega pobrojanog, sa motivom u narodu i čovjeku i svemu šta ih je činilo i pratilo u tom vremenu, kao i sopstvenoj odgovornosti prema njima.

Pišući predgovor za "Freske u kamenu" štampane 1965. godine, Čedo Vuković kaže: "Poslanice vladike Petra su oslobođene nacional-romantičarskog mita, u njima nema nacionalne samoljubivosti, egzaltacije, šablonskog pustofrazerstva, one su i po izrazu i po sadržini i po tonu, trezvena, objektivna, na zemlju spuštena riječ".

Sve ono čime je Crna Gora bila ciljno i vještački zatrpana dugo godina i onoga što joj je, u ovom trenutku krajnje neophodno, trezvena, objektivna i na zemlju spuštena riječ.

U predgovoru Vuković konstatuje: "Poslanice su pisane rukom koju boli ono o čemu je riječ".Ta bol je vjerovatno produkovala mnoge kletve, ali i blagoslove izrečene u poslanicama narodu koji je imao "duboko usađen odnos prema vjeri i vjerovanju".

Taj duboko usađeni odnos naroda u Crnoj Gori prema vjeri i vjerovanju je, u jednom kriznom momentu, rezultirao fenomenom litija koje su uspjele potpuno da promijene društveno-politički trenutak u cijeloj državi.

To nijesu uradile partije programskim aktivnostima niti samozvane "narodne vođe" već ogroman broj građana širom Crne Gore, koji su svoju odlučnost da se odupru ubrzo potvrdili, i nastavili da potvrđuju na glasačkom mjestu.

Vladika Petar Prvi je svojim poslanicama pokušavao da utiče na mentalitet crnogorskog naroda. Svjestan njegovih vrlina i mana 1825. godine se obratio posebnom poslanicom Crnogorcima i Brđanima u kojoj ih je podsjetio na njihovu hrabrost u borbi za slobodu, ali i na preklinjanja da prestanu domaći krvavi obračuni.

Između, ostalog, navodi: "No budući da vam je milije zlo nego dobro, ne mogaste praviteljstvo među sobom trpjeti i želeći da se opet na obična vaša zla i samovoljna djela vratite i da jedan drugome krv pijete. Ne bi vam ugodno da ve ljudi od svijeta počituju dobrim i poštenim narodom, nego vam je draže i milije da ve nazivaju zlim, bezakonim i samovoljnim narodom... Vi ste od svakoga cara i kralja slobodni, da vi niko ne zapovijeda, no nijeste jedan od drugoga, vi slobodu svoju ne poznajete i poznati je ne hoćete. Vama je protivno sve što je Bogu i poštenim ljudima ugodno, vi ste od Boga odstupili i sasvijem božiji strah izgubili, vi ne nahodite dobra i poštenja ni u čemu nako u svoje zlo i bezakono samovoljstvo. Vi nemaste višijeh zlotvorah od samijeh sebe i vama niko ništa ne čini bez vaše zađevice".

Svoje poslanice je Sveti Petar Cetinjski počeo da piše od 1788. godine, mnogo prije nekih ideologija i podjela koje su nastale među nama.

Ideologija kao sistema vrijednosti koje su uglavnom oslonjene na prirodu i karakter čovjeka u određenom vremenu i na određenom prostoru, sa relativno ograničenim trajanjem i kako se pokazalo ipak sa malim uticajem na duhovnost naroda u Crnoj Gori.

Ta duhovnost je, u dobrom dijelu, odoljela razgrađivanju etike i morala, pohari i grabežu, korupciji i organizovanom kriminalu, zloupotrebama položaja i moći, odnosno privatnoj državi dugogodišnje vlasti na čelu sa DPS-om, dok je u isto vrijeme jedan veliki dio naroda tiho "nestajao" sa aspekta egzistencije i normalnog života.

Kako sve navedeno polako dobija epilog kroz mnogobrojne istrage i potencijalne sudske postupke stvarajući uslove za promjenu načina funkcionisanja države, razmišljanja i osjećanja svih njenih građana, najvažnije bi bilo da se svojim ponašanjem nikada više ne vraćamo navedenom sadržaju poslanice iz 1825. godine.

Da dokažemo da pripadamo savremenom svijetu, sa spoznajom naših vrlina i mana, da budemo solidarni i korektni jedni prema drugima, bez obzira na bilo koje opredjeljenje.

Da imamo duboko poštovanje prema našoj istoriji, tradiciji i svim našim precima. Da obezbijedimo što bolju budućnost novim generacijama.

Da što spokojniji dočekujemo sve godine koje dolaze, barem u odnosu na ono što od nas zavisi.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)