Piše: Ratko Kontić

Svakodnevno se javnost upoznaje sa stavovima čelnih ljudi Demokratske partije socijalista iz koje je nominovan jedan kandidat za novog predsjednika i veći broj onih koji pretenduju da budu potpredsjednici.

Bilo je za očekivati da će promijeniti retoriku i teme kojima će se ubuduće baviti. Bilo je za očekivati da će neki njihovi kadrovi, koji su u društvu bili ostvareni prije političkog angažmana, možda postaviti drugačiju partijsku strategiju. Izgleda da od toga neće biti ništa.

Uoči izbora za predsjednika partije diskretno se provlači i kajanje zbog grešaka koje su pravili u proteklih trideset godina: "Griješili smo, mi smo jedina partija u Crnoj Gori koja je smogla snage da prizna neke stvari".

Da li su i koje stvari politički priznali, a koje stvari tek treba neki od njih da priznaju i kroz potencijalne sudske postupke, veliko je pitanje. Ne može se prihvatiti selektivni odabir stvari zbog kojih se sada navodno kaju.

Svaki čovjek ili organizovana društvena grupa predstavljaju zbir onoga što su bili ili onoga u šta su vjerovali da su bili ili predstavljali. U procesu "obnavljanja" prošlosti skloni su da biraju izvjesne, ali i "zaboravljaju" neke činjenice koje im ne idu u prilog.

Na taj način se smanjuje uticaj negativnih i povećava broj pozitivnih "uspomena" iz prošlosti što omogućava da, kako tako, naprave otklon od pristupa koji ih je doveo u inferioran položaj.

Izuzetno zanimljiv je njihov stav: "DPS nije samo politika nego i sistem funkcionisanja države" što dovodi u pitanje da li je njihovo kajanje zbog grešaka iz prošlosti stvarno iskreno ili se radi o jednom nakaradnom tumačenju demokratije i demagogije.

Kandidat za predsjednika te partije čak ističe da se "DPS uvijek temeljio na vrijednostima koje su srž Crne Gore, a to su sloboda, pravda, jednakost i demokratija".

Shutterstock

Demokratija, sloboda, pravda i jednakost koje je dugo sprovodio DPS na svoj način, koji je potpuno izopštavao iz svakodnevnog života jedan ogroman broj ljudi u Crnoj Gori, po raznim osnovama. Istovremeno je mnoge označavao kao "državne neprijatelje" i izlagao različitim vrstama progona i izolovanja iz društva.

Očigledno je da DPS ne želi da se odrekne izjednjačavanja političke i nacionalne svijesti kao svog temelja. Ta naša koleginica "ona je prava Crnogorka", kaže kandidat za predsjednika stranke i tako predstavlja javnosti nacionalni model žene u politici koja je njima poželjna.

Takav DPS neće moći da se integriše u buduće političke procese u Crnoj Gori jer će ostati zarobljen u sopstvenim zabludama da nacionalna svijest pripada samo njima i da je mogu predstavljati kao svoju političku svijest.

Nemoguće je u 21. vijeku, praviti "nacionalne modele" žena ili muškaraca koji bi bili primjer poželjnog člana bilo koje partije ili poželjnog građanina države. Te političke doktrine imaju svoje ime i pripadaju nekim vrlo ružnim vremenima koja su produkovala mnogo štete.

Ono što je najzanimljivije sa tribina DPS, povodom unutarpartijskih izbora, jeste svakodnevni molećivi apel članstvu i simpatizerima stranke da ih ne napuštaju, da ostanu sa njima i da bez njih ne mogu ništa.

Očito je ozbiljan poraz njihovog kandidata na predsjedničkim izborima ostavio dubok trag na njihovo političko razmišljanje. Valjda su shvatili da je prava politika ustvari solidaran i etičan odnos sa ljudima, a ne putem simbola funkcije, privilegija pojedinaca, kriminala i korupcije, zloupotreba moći i ovlašćenja i sl. koji su ih krasili dok su bili na vlasti.

Dok vlast naziva "bukačima i tzv.oslobodiocima" jedan od kandidata za potpredsjednika DPS-a istovremeno obavještava javnost da "nema, osnovnih ljekova ni antibiotika, ni spatula za pregled grla".

Sa medicine se direktno prebacuje na bezbjednosni sektor za koji tvrdi da je "rasturen". Probleme u zdravstvu ne mogu komentarisati, a o bezbjednosnom sektoru ponešto znam.

Svima u Crnoj Gori je potpuno jasno zašto je bezbjednosni sektor koji je ostavio DPS, kao mučno nasleđe novim vlastima, morao biti jednim dijelom rasturen i demontiran i taj se proces mora dovršiti u vremenu koje dolazi.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)