-Piše: Radko Garčević
Početkom devedesetih, a i ranije, došlo je do velikog odliva stanovništva iz ruralnih u gradska naselja. Takvo stanje je dovelo do toga da su nam sela zapuštena, zarasla u drače, a neka su širom Crne Gore, nažalost, pred izumiranjem.
Zahvaljujući vladavini DPS-a, naše seoske oblasti „krase“ sledeće konstatacije: najsiromašniji predio u zemlji, s visokim stepenom nezaposlenosti, predio decenijske depopulacije i gerontolizacije, u kojima je poljoprivreda izgubila centralitet. Danas u gradovima, usled Kovida-19,nema šta da se radi, a u selima nema ko da radi.
Gornje Polimlje se nada i vjeruje da će ministar poljoprivrede magistar Aleksandar Stijović u svom četvorogodišnjem mandatu izmijeniti ovu sumornu sliku sela. Zbog činjenice da cijena hrane na globalnom nivou ima tendenciju rasta, poljoprivreda bi trebalo da bude jedan od prioriteta prilikom kreiranja strategije razvoja naše zemlje nakon Kovida- 19. Smatram da bi većim ulaganjem u poljoprivredu poražavajući trend bio zaustavljen i da bi se, usled velike nezaposlenosti u gradskim sredinama, koja će se pojačati zbog pandemje virusa korona, veliki broj ljudi opredijelio da svoju egzistenciju pronađe na selu.
Da bi se poljoprivredna proizvodnja brže reformisala i obezbijedila rast produktivnosti, potrebna je podrška aktiviranju obradivog zemljišta, podrška razvoju ruralnog turizma i brendiranje naših tradicionalnih proizvoda. Najznačajnija mjera koja bi doprinijela povećanju konkurentnosti pojedinačnih poljoprivrednih proizvođača na inostranom tržištu jeste podsticanje njihovog udruživanja. Na taj način se omogućava njihovo zajedničko pojavljivanje na tržištu, ispunjavajući standarde, uz razmjenjivanje znanja. Uloga države je da nađe mehanizam da taj proces ubrza donošenjem odgovarajućih podsticajnih mjera.
Vjerujući u rad ministra poljoprivrede, vjerujemo da će uspjeti da jasno trasira put razvoja naše poljoprivrede u narednim godinama. Ako u tome uspijemo, postavićemo zdrave temelje za buduće generacije i bićemo respektabilni i konkurenti na inotržištu. Ako to sada ne uradimo, bićemo društvo koje konstatno počinje da zida kuću od temelja, bavićemo se improvizacijom, i ostati zauvijek izgubljeni na maglovitom putu između sadašnjosti i boljeg sjutra.
