Piše: dr Ilija Kračković

Kulminaciju je Studentski protest doživio je kulminaciju 15. marta, na ulicama Beograda. Neposredni povod za studentske blokade širom Srbije je tragedija u Novom Sadu u novembra 2024. godine, kada je usled pada nadstrešnice na željezničkoj stanici poginulo 16 osoba. Povodom ove tragedije studenti su ispostavili zahtjeve državi: da se utvrdi i procesuira odgovornost, da profunkcionišu institucije sistema, da se unaprijedi studentski standard i dr. Prolazili su dani i nedjelje u protestu studenata, da bi napokon država saopštila da je ispunila zahtjeve, međutim, protesti nijesu stali – naprotiv. U međuvremenu je pala i srbijanska Vlada. Da je u pitanju dublji razlog od podnesenih zahtjeva, pokazao je upravo veliki miting 15. marta, tako bar konstatuju neki nezavisni analitičari. Počinju da se pominju korupcija, nepotizam i veoma loš rad institucija. To je bio alarm za srpski režim da treba nešto hitno da preduzima, jer je već napravljena velika šteta, posebno po srpsku ekonomiju. Ono što treba napomenuti jeste činjenica, a što konstatuje i sam režim u Srbiji, da su studenti do zadnjeg dana bili zaista dostojanstveni i da nijesu, kako su mislili mnogi, pribjegli radikalnim potezima. Zaista, visoka ocjena na tom planu iako su, po mišljenju režima, bili huškani na tako nešto.

Režim poslije dosadašnjih protesta ipak misli da je na djelu obojena revolucija, koja pretpostavlja preuzimanje vlasti na ulici. Ovo zbog toga što je predsjednik Srbije u međuvremenu, kako je prenijela štampa, ponudio izlazak iz krize, ponudivši vanredne izbore kao i referendum o povjerenju. Studenti su sve to odbili insistirajući na samo četiri zahtjeva. Predsjednik Srbije je u nekoliko navrata stavio do znanja da pristaje na izbore i na druge ustupke, ali da žive glave neće predati vlast na ulici. Tu je donekle u pravu, jer se vlast uglavnom dobija na izborima. Međutim, ukoliko studenti imaju mentore, a oni tvrde da nemaju, što su i dokazali svojim ponašanjem, ovi nazovi mentori se plaše izbora, posebno zbog činjenice da treba da ih sprovede režim. Što se tiče obojene revolucije, ako je na djelu u Srbiji, kako tvrdi režim, u nekoliko zemalja nije pokazala rezultate. U pojedinim zemljama je čak i tragično okončana, što ne bi niko želio.

Režim u Srbiji ide još dalje u dubinu uzroka ovih protesta koji duboko potresaju srpsku ekonomiju, pa pretpostavlja da povod koji su ispostavili studenti, u vidu pada nadstrešnice, nije jedini, već da su na djelu unutrašnji i spoljni neprijatelji i Srba i Srbije. To isto podvlače i mnogi analitičari, za koje ipak neki kažu da su poltroni vlasti. Bilo kako bilo, autor ovog teksta, potpuno nezavisan, konstatuje da, po statističkim podacima, srpska ekonomija je danas, uz Hrvatsku i Sloveniju, najjača na Balkanu – odmah iza Hrvatske i Slovenije. Po nekoliko ekonomskih indikatora, čak je i danas ispred njih. Tu, prije svega, mislim na proizvodnju hrane, bilans ekonomskih odnosa sa inostranstvom... I zašto ne reći, kako kažu neki ekonomski analitičari, da je sve to postignuto u poslednjih 12 godina. Po mišljenju mnogih analitičara, čak i onih koji nijesu lojalni režimu u Srbiji, ovakvo stanje ne odgovara prvo zvaničnom Zagrebu, Sarajevu, Prištini, a djelimično ni Podgorici. Pored ekonomskog prosperiteta, a što pokazuju zvanični podaci, Srbija je danas nezavisna i suverena zemlja, koja sama donosi odluke i ne svrstava se ni u jedan blok, bez obzira na, kao nikada do sada, snažne bezbjednosne rizike na geopolitičkom planu.

Možda i navedene okolnosti smetaju nekome, a smetaju sigurno i spolja i iznutra, pa Srbiju nazivaju autokratskom, koruptivnom i sl. Po mišljenju mnogih geopolitičkih analitičara, Srbija i srpski narod već skoro 200 godina nijesu "popularni" ni u u nekim zapadnoevropskim zemljama. Analitičari često znaju da pokažu prstom na Njemačku i Englesku. Njemačka, koja je kasno sjela za imperijalistički sto, izazvala je dva svjetska rata. Prvi, preko leđa Srba i to je poznata činjenica. Napala je Srbiju, ali ga je kroz četiri godine "gorko platila". Zna se i ishod Drugog svjetskog rata, pa su to sve činjenice da u političkom i vojnom smislu Njemačkoj ne odgovara jaka Srbija. Međutim, u ekonomskom smislu, vidim da investiraju u Srbiju i to je dobro. Možda će ih to opametiti.

Velika Britanija – navešću slučaj susreta Nikole Pašića i engleskog kralja Džordža 1908. godine. Jedno od pitanja, kako su prenijeli savremenici Nikole Pašića, koji uzgred rečeno, nije govorio engleski jezik, bilo je citiram: "Kako da se skrase Srbi na jedno mjesto", s obzirom na to da je u današnjoj Bosni i Hercegovini živjelo preko 50 odsto Srba, a u današnjoj Hrvatskoj oko 27 odsto. Engleski kralj je rekao: "Ni pedalj preko Drine zapadno", očigledno znajući da uskoro treba Bosnu i Hrvatsku da anektira Austrougarska, što se odmah i desilo.

Na kraju, da navedem i događaje u Republici Srpskoj koji se, ne slučajno, dešavaju ovih dana. Svjetski moćnici preko marionetske vlasti u Sarajevu, hoće da hapse rukovodstvo Republike Srpske i da pogaze Dejton. Mislim da u tome neće uspjeti, jer se geopolitičke prilike u svijetu iz dana u dan mijenjaju na štetu te iste Evrope.

Na kraju, moram navesti i moj lični podatak da je četvoromjesečnim štrajkom studenata srpska ekonomija izgubila najmanje 5 milijardi eura, posebno kada su u pitanju strane direktne investicije. Zato, režim mora hitno ili da sastavi novu vladu, ili da raspiše vanredne parlamentarne izbore. Ako to ne odgovara opoziciji, neka se izbori sprovedu uz pomoć Evropske unije. Ali, Srbija ne smije da stane.