"Zeto, ljepotice, nevjesto jednog divnog jezera i dvije bistre rijeke, najljepša si u proljeće, kada sve probehara i zazeleni, pa se onda tokom rane jeseni zaogrneš zlatno-žućkastom bojom od silnih plodova, djela tvojih vrijednih ljudi, pa napokon utoneš u miran zimski san, sanjajući snove o još ljepšoj budućnosti", zapisao bi pjesnik. Sve je to istina, jer je ovom malenom području Svevišnji podario i plodno zemljište i bogatstvo voda, blagu klimu i nadasve poštene i vrijedne ljude. Sve si stvorila svojim radom, niko te nije pomagao, nažalost, ni danas, samo gledaju da te očerupaju, da uzmu dio tvoje teritorije – mislim da u tome neće uspjeti.

Prosto me čudi razmišljanje vlasti u Zeti, kada kažu: "Hoćemo razgraničenje, tako da se Zeti uknjiže nesporne parcele, da bi došli investitori". Nemam ništa protiv razgraničenja, ali danas je sporno više od 30 odsto zetske teritorije. Pozivaju se na katastarske parcele, a ja pitam ko je upisivao i kada te parcele? To je bilo neposredno pred Drugi svjetski rat, ili poslije njega, kada je vladalo bratstvo i jedinstvo i kada se nije vodilo računa o tome. Pa vidim da su Tuzani upisali i Vranj i Vladne i pravoslavno groblje u Matagužima, kao i parcele na Karabuškom polju. Najveći nonsens je što se danas oko naselja Rakića kuće spore Glavni grad i Tuzi. Takvim upisom, Tuzi su zauzeli pola Ćemovskog polja, pa tako ubiraju rentu od "Plantaža". Zbog javnosti izjavljujem da sve to pripada Zeti. Na sjeveru Glavni grad spori Dajbabe. Dakle, na bazi uknjiženja, Zeta će ostati kratkih rukava. Zbog toga podsjećam čitaoce na onu čuvenu staru izreku: "Ako su volovi brzi, baština je podijeljena". Dakle, sve što sam naveo da je sporno, pripada Zeti. Ovim putem pozivam vlast u Zeti da ne pristaje na ucjene. Vlasti u Zeti hoće po svaku cijenu da se razgraniče, govoreći da će doći njemački trgovinski lanac "Lidl", a ja im na to odgovaram: dosta je ovoj zemlji velikih trgovačkih lanaca. Ovoj zemlji treba proizvodnja – realni sektor. Ovi lanci udruženi "pustoše" polako osiromašene građane Crne Gore. Sveli su uvozno-izvozni bilans Crne Gore na nivo nekih afričkih zemalja. Zbog toga ovoj zemlji treba proizvodnja i to naročito hrane. Zeta može biti druga Holandija.

Za vrijeme Turaka, narod na području Zete bavio se zemljoradnjom, stočarstvom i ribolovom. Na Berlinskom kongresu 1878. Crna Gora dobija međunarodno priznanje i konačno se realizuje želja Petrovića da pripoje Zetu Crnoj Gori. Tada Zećani pokazuju najveću gostoljubivost, jer se nekoliko stotina Kuča, Pipera i drugih na poziv Kralja Nikole useljava u Zetu. Kralj Nikola daje im imanja odseljenih Turaka. Poslije oslobodilačkih ratova 1912/13 Zeta se kompletira. Za vrijeme Austrougarske, Zeta preživljava najteže dane u svojoj istoriji. Hara glad i bolest "španska groznica". Stanovništvo je desetkovano, a ono malo poljoprivrede potpuno uništeno. I Drugi svjetski rat donosi iste probleme Zeti. A Zeta, kao slobodoljubivi narod pristupa NOB-i i daje 294 žrtve na bojištima širom Jugoslavije i nekoliko narodnih heroja. Poljoprivreda je u toku Drugog svjetskog rata glavna preokupacija naroda Zete. Međutim, poljoprivreda teško strada, posebno od pljačke. Zetu pljačkaju krajem 1941. godine prve komšije. Sva stoka u Zeti, tih vrelih avgustovskih dana 1941. godine je opljačkana. Autoru ovog teksta, odnosno njegovoj familiji koja je slovila za najbogatiju porodicu u Zeti tog doba, samo u jednom danu, opljačkano je 300 ovaca i 30 govedi. Zeta je to davno oprostila, ali neće nikada zaboraviti. Poslije Drugog svjetskog rata, Zeta počinje ponovo "iz pepela". Opet postaje motor crnogorske poljoprivrede, a ja bih još dodao centar povrtarske proizvodnje u bivšoj Jugoslaviji. Još jedna gostoljubivost Zećana tada dolazi do punog izražaja. Riječ je o migraciji stanovnika albanskog mjesta Vraka, koji bježeći od zuluma Envera Hodže, svoje stanište nalaze u Zeti, gdje su se potpuno integrisali. Koliko je veliko – gostoljubivo srce Zećana pokazuje podatak, da su se u poslednjih 30 godina formirala u Zeti dva nova naselja od doseljenika sa sjevera Crne Gore. A onda se desio "sudnji dan" za Zetu i Crnu Goru, 10. januar 1989. godine. Sve je poznato, da ne pišem o tome. Reći ću samo to da se početkom devedesetih godina na nekada pitomim livadama i oranicama u priobalju Skadarskog jezera, umjesto mirisa kukuruza, grožđa i žutih dunja počeo da širi miris petroleja i nafte. Otpočeo je šverc preko jezera, mnogi ratari odbacili su ralo i motiku i počeli su da se bave novim "zanatom". Sve je to učinio DPS i njihova vladavina. Poljoprivreda u Zeti je počela polako da odumire, a pojas neobrađenih površina uz Jezero počeo je da se širi i da to postaje "džungla". Međutim, i pored toga, jedan broj vrijednih Zećana ostao je vjeran proizvodnji hrane. Još uvijek imamo i vrijedne povrtare, voćare i vinogradare, kao i farmere. Ali sve je to malo, za Zetu koja je u stanju da obezbijedi 50 odsto hrane Crnoj Gori, posebno mlijeka, sira, mesa, voća, posebno grožđa, a najviše raznog povrća (paprika, paradajz, lubenice). Sada se obraćam Vladi, trenutnoj ili nekoj budućoj - svejedno. Moja vam je preporuka da u periodu od 2025. do 2035. godine obezbijedite sredstva od 150 miliona eura za razvoj proizvodnje hrane u Zeti. To bi obuhvatalo investicije u regulaciju nivoa Skadarskog jezera, krčenje, već 30 i više godina neobrađivanog i zapuštenog plodnog zemljišta u priobalju Skadarskog jezera, ulaganje u primarnu proizvodnju (kukuruz, lucerka) kao sirovine za proizvodnju stočne hrane, zatim, izgradnja 2-3 moderne farme krava, kapaciteta 20.000 litara mlijeka na dnevnom nivou, što pretpostavlja izgradnju moderne mljekare i sirare. Naznačene kapacitete treba da prati i izgradnja fabrike stočne hrane.

Dakle, regulacijom nivoa voda Skadarskog jezera, uz uslov da se ne ugrozi eko-sistem i turistička ponuda, kao i krčenjem zapuštenog zemljišta, stvoriće se dovoljno velike plodne površine za izgradnju jednog modernog poljoprivrednog kombinata.

U središnjem dijelu Zete investirati u proizvodnju povrća (paprike, paradajz, lubenice) i to uglavnom u zatvorenom prostoru. Omogućiti jeftine kredite, ili čak gratis i omogućiti masovnu proizvodnju. Na istoku i sjeveru Zete investirati u voćarstvo i vinogradarstvo. Proizvodnju povrća i voća treba da proprati i izgradnja jednog modernog prerađivačkog kapaciteta. Za takav nivo proizvodnje povrća i voća, Zeti je potrebna hladnjača, kapaciteta hiljadu i više tona, koja će u periodima zasićenosti domaćeg i regionalnog tržišta održavati svježinu proizvoda.

Na kraju, Zeta sa Skadarskim jezerom, kao i rijekama: Moračom i Cijevnom, može biti značajna turistička destinacija. Svaki od ovih segmenata pretpostavlja detaljnu elaboraciju kroz izradu projektne i investiciono-tehničke dokumentacije.