FOTO: PORTAL DAN / - FOTO: PORTAL DAN

Nasilničko ponašanje samo prema novinarima "Dana"

U utorak oko 18 sati, Pejanović je upao u redakcije Dnevnih novina „Dan“ i portala „Dana“ i fizički napao zaposlene lomeći inventar

Na predlog Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda odredio je pritvor do 30 dana Žarku Pejanoviću (38), zvanom Knele, koji je u utorak, u kasnim popodnevnim satima, napao zaposlene u redakciji dnevnih novina „Dan“, potvrđeno je našem listu. Iz tužilaštva je ranije saopšteno da se Pejanoviću na teret stavlja krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.

– U ODT-u Podgorica formiran je krivični predmet protiv Ž.P. iz Podgorice, zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti izvršenog na štetu A.J, M.V, A.D. i D.B, novinare redakcije „Dan“ – saopšteno je iz ODT-a.

U razgovoru za „Dan“ pjesnik, pisac i novinar Novica Đurić kazao je da je ovaj slučaj potvrda posebnog duhovnog stanja u kome se nacija nalazi.

– Najnoviji napad na redakciju dnevnog lista „Dan“, novinare i urednike, potvrda je da je Crna Gora još uvijek zemlja u kojoj se pokušava silom batine sve riješiti i na taj način pokazati kako je Crna Gora demokratska država u kojoj žive slobodni novinari i slobodni ljudi. Ovaj slučaj potvrđuje da je ipak riječ o jednom posebnom duhovnom stanju u kome se nacija nalazi – u stalnom previranju, u stalnim nesporazumima, u stalnim svađama, u stalnim tužbama i pritužbama. Sve je to proizvod onoga što se dešava u crnogorskom parlamentu u kome se rijetko čuju dobre riječi, riječi pomirenja, razuma, riječi pouka – kaže naš sagovornik.

Kako dodaje Đurić, jedan režim je 30 godina sve silom vlasti rješavao, i pravo i pravdu i demokratiju, sudio, presuđivao, optuživao. – Na glavnom uredniku lista „Dan“ su pokazali silu vlasti, nije nebeska sila ubila Duška, već čovjek iz ovog vremena i iz ove države. A onda, poučeni tim primjerom, kad može već vlast, onda i mi pojedinci možemo da bijemo, šaketamo, da psujemo, da vrijeđamo novinare, da ih šutiramo kao na fudbalskom stadionu. Bez obzira da li se mi slagali s nekom koncepcijom ili nečijim tekstom, nismo mi ti koji možemo da uzimamo pravdu u svoje ruke i da presuđujemo – poručuje Đurić.

Obraćanje porodice Pejanović "Danu“

Porodica Žarka Pejanovića je, zajedno s njim, uputila javno izvinjenje redakciji „Dana“ i cijelom kolektivu lista. Posebno izvinjenje uputili su Aleksandru Jokiću, Andrijani Dabanović i Milici Vujisić i ostalim zaposlenima koji su u utorak doživjeli
neprijatnost.
– Ja, kao majka koja ima 70 godina, poznajem svoju porodicu i javno iznosim da moj sin nije imao nikakvu lošu namjeru da nekoga povrijedi. Mi ne opravdavamo nikakvo nasilje, a on nije sklon nasilju. Otišao je u šortsu i majici kratkih rukava, a na nogama je imao sandale. Sa sobom nije imao, niti posjeduje, nikakvo oružje, ni vatreno, ni hladno. Osuđivan nije, a za svojih 38 godina je momak za primjer u porodici, u komšiluku i u društvu. Dobar sin, brat, kolega gdje je god radio – navodi se u dopisu Žarkove majke Anke Pejanović, u ime porodice.
Navela je da mu je nakon pobjede na takmičenju u ležanju društvo napravilo doček.
– Momci su se veselili i opustili uz malo pića. Nije spavao tamo 55 sati, a onda ni kada je došao jer je slavio i ostao do sjutradan budan. Kada je u utorak popodne pročitao naslov na portalu „Dana“
– „Žarko Pejanović najveći džabalebaroš u Crnoj Gori“ pozvao je redakciju više puta i zamolio ih da naslov promijene jer vrlo ružno zvuči ta riječ i to je za njega uvreda časti. Kada mu nisu odgovorili na pozive, jedna od zaposlenih je bila
neprijatna i on je odlučio da potraži ko je odgovoran za taj naslov. Malo on, malo oni su se u prepirci posvađali i pogurali. Po priči moje snahe, a njegove supruge oni su ga nadjačali i završilo se bez ozbiljnijeg incidenta. On je tamo u tom guranju samo slomio jednu šolju od kafe, a nije demolirao „Dan“ kako su oni dali izjavu. Razlog njegovog ishitrenog i nepromišljenog ponašanja je bio isključivo nekoliko neprospavanih dana i noći, što je očigledno ostavilo posljedice na mogućnost adekvatnog reagovanja. Porodica se još jednom izvinjava porodici mog velikog čovjeka i prijatelja pok. gospodina Duška Jovanovića, njegovoj supruzi Slavici i njihovom sinu i ujedno kolektivu „Dana“ na čelu s njihovim direktorom Mladenom Milutinovićem – navodi se u dopisu.

Ovo što se desilo „Danu“, zaključuje on, proizvod je upravo duhovnog stanja u kome se nalazi jedan narod, posvađan.

Da bi nadležne institucije morale imati poseban senzibilitet kada je u pitanju dnevni list „Dan“, koji je platio najskuplju cijenu kada se radi o slobodi govora, ocijenio je Mitar Rakčević, novinar i pomoćnik generalnog direktora RTCG u izjavi za naš list.

– Blage kazne i nekažnjivost napada na novinare, dodatno su motivisali sve one koji su nezadovoljni izvještavanjem medija da mogu da uzmu palicu ili kalašnjikov i obračunaju se s novinarima. Juče je to bio „Dan“, nedavno je na meti bila novinarka RTCG, sjutra može biti bilo koji drugi medij – istakao je Rakčević.

Odgovor redakcije

Poštovani čitaoci,

nakon nasilničkog napada na zaposlene u redakciji, stiglo je štivo koje porodica nasilnika naziva izvinjenjem, a radi se o čistoj simulaciji izvinjenja. Pokušaj izvinjenja sadrži riječi koje su za našu redakciju samo neprijatni podsjetnik na događaj koji je pukom srećom završen bez težih posledica. Treba li, poštovani čitaoci, da vas podsjećamo da živimo u vremenu sa deset novih rana!

Ovakvom simulacijom izvinjenja još jednom nam je stavljen prst u oko. Iz naše memorije nemoguće je izbrisati riječi prijetnje „baciću vam bombu“, „zaklaću te“... To se ne govori ni u snu, ni obuven, ni bos, ni mlad, ni star... Ovo doživljavamo pokušajem da se nasilje po ko zna koji put opravda. Kao da je bitno je li neko
bio u šortsu, je li jeo, spavao, učestvovao u rijaliti programu, bio u društvu supruge ili ne. Tačno je da je oproštaj sastavni dio napretka. Imamo li pravo na to nakon grubog i, tvrdimo, smišljenog napada na novinare koji su samo radili svoj posao. Kažemo smišljenog, jer je nasilnik prije dolaska zvao telefonom redakciju i koristeći psovke tražio da mu se kaže ko je novinar, autor teksta, za koji je smatrao da je uvredljivog sadržaja. U simulaciji izvinjenja, porodica tvrdi da se javila „koleginica koja je bila neprijatna“. Možda porodica nasilnika za neprijatnost smatra ako se neko ne ponaša kao i on, ne psuje, ne vrijeđa, ne udara. Autorima
simulacije izvinjenja je valjda jasno da svi novinari imaju svoje porodice, koje nakon ovakvih scena strahuju za njihove živote. I na kraju pitamo jesmo li mi društvo u kome „momak za primjer“ i „dobar sin, brat i kolega“ može da sebi da za pravo da fizički nasrće na bilo koga jer mu se nešto ne sviđa.

Rakčević smatra da je 2004. godine rasvijetljeno ubistvo glavnog urednika „Dana“ i kontinuirani napadi na taj medij, kasnije i na druge medije koji su se drznuli da kritikuju vlast, danas ne bi svjedočili ovakvim scenama.

– Nadam se da će nadležnima ovo biti alarm da konačno adekvatno sankcionišu napadače i omoguće novinarima da slobodno izvještavaju – zaključuje on.

Novinar i publicista Budo Simonović u izjavi za „Dan“ navodi da nimalo nije iznenađen što je neko upao u redakciju „Dana“ i počeo da „dijeli pravdu“ po svom aršinu i shvatanju novina i novinarstva.

– Zašto, zaboga, da i on ne pokaže malo „čojstva i junaštva“ ako su neki davno prije njega „čojski i junački“, kako priliči kukavicama i nitkovima, iz zasjede, iz mraka, kako takvi rade i kako im priliči, ubili Duška Jovanovića, čelnog čovjeka najtiražnijeg dnevnika u državi i do dana današnjeg ostali zaštićeni kao bijeli medvjedi i nedostupni za ruku pravde. Daj bože da je neko konačno uvidio da je bruka i sramota za jednu demokratsku državu i njeno sudstvo da na novinare „driješi gaće“ kome god padne na pamet. Da to u ovom slučaju čini šampion u džabalebarenju, takmičenju kakvo, koliko znam, ne postoji nigdje na svijetu. Takmičenju kojeg bi se časni, vrijedni i radni, stidjeli i klonili u devet jama – kaže Simonović.

Kako dodaje, „alal vjera sudiji koji je konačno uvidio da takav mora biti priveden ‚spoznaniju prava‘ i daj bože da to ne bude izuzetak“.

Podsjetimo, u utorak oko 18 sati, Pejanović je upao u redakcije Dnevnih novina „Dan“ i portala „Dana“ i fizički napao zaposlene, lomeći inventar. Svoj pohod, stvarajući haos, Pejanović je počeo u oglasnom odjeljenju „Dana“, gdje je vrijeđao zaposlene radnice, a onda se popeo i nastavio da maltretira zaposlene u redakcijama našeg lista. Nisu pomagala ni uvjeravanja da problem“ može da se riješi, nije slušao nikoga šta mu govori, već je, uz uvrede i prijetnje, počeo da lomi inventar i da prijeti zaposlenima obraćajući im se riječima: „baciću vam bombu“, „zaklaću te“.

Tom prilikom tehnički urednik i jedan novinar „Dana“ su povrijeđeni. Nakon što je stigla policijska patrola, Pejanović je nastavio da se bahato ponaša i da prijeti, pa su policijaci pozvali pojačanje, koje je, srećom, stiglo za nekoliko minuta. U svom bijesu, Pejanović je govorio da je nezadovoljan što je u tekstu s takmičenja u ležanju, koje je održano u etno-selu „Montenegro“, u mjestu Brezna, a na kojem je pobijedio, pisalo da je „najveći džabalebaroš“.

Inače, „najveći džabalebaroš“ je već nekoliko godina ustaljeni naziv za onoga koji pobijedi u ovom takmičenju.

Tog i prethodna dva dana skoro svi mediji, ne samo u Crnoj Gori, nego u regionu su objavljivali tekstove sa tog takmičenja i listom koristili izraz „najveći džabalebaroš“, koji je korišten i prethodnih godina kada je izvještavano iz ovog etno-sela.

Pitanje je zašto je Pejanović odlučio da se „obračuna“ baš sa redakcijom „Dana“. Iste večeri oglasilo se Ministarstvo kulture i medija, a dan kasnije i Udruženje novinara Crne Gore,

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, kao i Prava Crna Gora, najoštrije osuđujući ovaj napad. Iz Udruženja novinara su pozvali građane koji su nezadovoljni pisanjem medija, da svoje zadovoljenje traže u skladu sa zakonom, a ne „da divljaju po redakcijama i napadima na novinare sprovode svoju pravdu“.

Ombudsman je ocijenio da je ovaj napad podsjetnik na izraženo nepovoljnu atmosferu za rad medija i ozbiljna opomena da u ovoj oblasti i dalje nema očekivanog i osjetnog napretka.

U svakom slučaju ovaj događaj ukazuje na jednu pojavu, koja već dugo postoji u crnogorskom društvu kojoj mora doći kraj. Imali smo dosta teških trenutaka u našoj istoriji i prebrodili smo ih i nismo se uplašili. Tako će biti i ovoga puta. Pitanje je, na koje je teško dati odgovor, kako u Crnoj Gori može ovako nešto uopšte da se desi.

Ovakvi užasni upadi u redakciju moraju biti povod za reakciju države, u kojoj je očigledno stvorena atmosfera da svako može da dijeli (ne) pravdu na svoj način. Upravo zbog ovakvih događaja, priča o zaštiti novinara u Crnoj Gori je postala degutantna.

Degutantno je da mi doživljavamo ovakve napade i moramo da se bavimo njima. Stalni apeli da novinari moraju biti zaštićeni nemaju efekta i jasno je da smo još uvijek nedemokratsko društvo. Problem je upravo ta atmosferakoja je stvorena u Crnoj Gori,da bilo ko i iz bilo kog razloga može da napadne novinara.

Naša redakcija poštuje sve zakone i objavljujemo sva reagovanja onih koji zbog nečega imaju primjedbe na naše tekstove. „Dan“ je nezavisni medij i jedini privatni koji je u potpunom vlasništvu crnogorskih državljana. Imamo ombudsmana, tu su sudovi... Nema nijednog razloga da se silom dijeli pravda i da se napadaju redakcije. Kao i u životu, i u ovakvim slučajevima sve kreće od vrha, a novinari u Crnoj Gori su, izgleda, još uvijek na dnu društvene ljestvice. Naravno, to nas neće zaustaviti da i dalje obavljamo profesionalno svoj posao