Na predlog Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda odredio je pritvor do 30 dana Žarku Pejanoviću (38), zvanom Knele, koji je u utorak, u kasnim popodnevnim satima, napao zaposlene u redakciji dnevnih novina „Dan“, potvrđeno je našem listu. Iz tužilaštva je ranije saopšteno da se Pejanoviću na teret stavlja krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.
– U ODT-u Podgorica formiran je krivični predmet protiv Ž.P. iz Podgorice, zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti izvršenog na štetu A.J, M.V, A.D. i D.B, novinare redakcije „Dan“ – saopšteno je iz ODT-a.
U razgovoru za „Dan“ pjesnik, pisac i novinar Novica Đurić kazao je da je ovaj slučaj potvrda posebnog duhovnog stanja u kome se nacija nalazi.
– Najnoviji napad na redakciju dnevnog lista „Dan“, novinare i urednike, potvrda je da je Crna Gora još uvijek zemlja u kojoj se pokušava silom batine sve riješiti i na taj način pokazati kako je Crna Gora demokratska država u kojoj žive slobodni novinari i slobodni ljudi. Ovaj slučaj potvrđuje da je ipak riječ o jednom posebnom duhovnom stanju u kome se nacija nalazi – u stalnom previranju, u stalnim nesporazumima, u stalnim svađama, u stalnim tužbama i pritužbama. Sve je to proizvod onoga što se dešava u crnogorskom parlamentu u kome se rijetko čuju dobre riječi, riječi pomirenja, razuma, riječi pouka – kaže naš sagovornik.
Kako dodaje Đurić, jedan režim je 30 godina sve silom vlasti rješavao, i pravo i pravdu i demokratiju, sudio, presuđivao, optuživao. – Na glavnom uredniku lista „Dan“ su pokazali silu vlasti, nije nebeska sila ubila Duška, već čovjek iz ovog vremena i iz ove države. A onda, poučeni tim primjerom, kad može već vlast, onda i mi pojedinci možemo da bijemo, šaketamo, da psujemo, da vrijeđamo novinare, da ih šutiramo kao na fudbalskom stadionu. Bez obzira da li se mi slagali s nekom koncepcijom ili nečijim tekstom, nismo mi ti koji možemo da uzimamo pravdu u svoje ruke i da presuđujemo – poručuje Đurić.
Ovo što se desilo „Danu“, zaključuje on, proizvod je upravo duhovnog stanja u kome se nalazi jedan narod, posvađan.
Da bi nadležne institucije morale imati poseban senzibilitet kada je u pitanju dnevni list „Dan“, koji je platio najskuplju cijenu kada se radi o slobodi govora, ocijenio je Mitar Rakčević, novinar i pomoćnik generalnog direktora RTCG u izjavi za naš list.
– Blage kazne i nekažnjivost napada na novinare, dodatno su motivisali sve one koji su nezadovoljni izvještavanjem medija da mogu da uzmu palicu ili kalašnjikov i obračunaju se s novinarima. Juče je to bio „Dan“, nedavno je na meti bila novinarka RTCG, sjutra može biti bilo koji drugi medij – istakao je Rakčević.
Rakčević smatra da je 2004. godine rasvijetljeno ubistvo glavnog urednika „Dana“ i kontinuirani napadi na taj medij, kasnije i na druge medije koji su se drznuli da kritikuju vlast, danas ne bi svjedočili ovakvim scenama.
– Nadam se da će nadležnima ovo biti alarm da konačno adekvatno sankcionišu napadače i omoguće novinarima da slobodno izvještavaju – zaključuje on.
Novinar i publicista Budo Simonović u izjavi za „Dan“ navodi da nimalo nije iznenađen što je neko upao u redakciju „Dana“ i počeo da „dijeli pravdu“ po svom aršinu i shvatanju novina i novinarstva.
– Zašto, zaboga, da i on ne pokaže malo „čojstva i junaštva“ ako su neki davno prije njega „čojski i junački“, kako priliči kukavicama i nitkovima, iz zasjede, iz mraka, kako takvi rade i kako im priliči, ubili Duška Jovanovića, čelnog čovjeka najtiražnijeg dnevnika u državi i do dana današnjeg ostali zaštićeni kao bijeli medvjedi i nedostupni za ruku pravde. Daj bože da je neko konačno uvidio da je bruka i sramota za jednu demokratsku državu i njeno sudstvo da na novinare „driješi gaće“ kome god padne na pamet. Da to u ovom slučaju čini šampion u džabalebarenju, takmičenju kakvo, koliko znam, ne postoji nigdje na svijetu. Takmičenju kojeg bi se časni, vrijedni i radni, stidjeli i klonili u devet jama – kaže Simonović.
Kako dodaje, „alal vjera sudiji koji je konačno uvidio da takav mora biti priveden ‚spoznaniju prava‘ i daj bože da to ne bude izuzetak“.
Podsjetimo, u utorak oko 18 sati, Pejanović je upao u redakcije Dnevnih novina „Dan“ i portala „Dana“ i fizički napao zaposlene, lomeći inventar. Svoj pohod, stvarajući haos, Pejanović je počeo u oglasnom odjeljenju „Dana“, gdje je vrijeđao zaposlene radnice, a onda se popeo i nastavio da maltretira zaposlene u redakcijama našeg lista. Nisu pomagala ni uvjeravanja da problem“ može da se riješi, nije slušao nikoga šta mu govori, već je, uz uvrede i prijetnje, počeo da lomi inventar i da prijeti zaposlenima obraćajući im se riječima: „baciću vam bombu“, „zaklaću te“.
Tom prilikom tehnički urednik i jedan novinar „Dana“ su povrijeđeni. Nakon što je stigla policijska patrola, Pejanović je nastavio da se bahato ponaša i da prijeti, pa su policijaci pozvali pojačanje, koje je, srećom, stiglo za nekoliko minuta. U svom bijesu, Pejanović je govorio da je nezadovoljan što je u tekstu s takmičenja u ležanju, koje je održano u etno-selu „Montenegro“, u mjestu Brezna, a na kojem je pobijedio, pisalo da je „najveći džabalebaroš“.
Inače, „najveći džabalebaroš“ je već nekoliko godina ustaljeni naziv za onoga koji pobijedi u ovom takmičenju.
Tog i prethodna dva dana skoro svi mediji, ne samo u Crnoj Gori, nego u regionu su objavljivali tekstove sa tog takmičenja i listom koristili izraz „najveći džabalebaroš“, koji je korišten i prethodnih godina kada je izvještavano iz ovog etno-sela.
Pitanje je zašto je Pejanović odlučio da se „obračuna“ baš sa redakcijom „Dana“. Iste večeri oglasilo se Ministarstvo kulture i medija, a dan kasnije i Udruženje novinara Crne Gore,
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, kao i Prava Crna Gora, najoštrije osuđujući ovaj napad. Iz Udruženja novinara su pozvali građane koji su nezadovoljni pisanjem medija, da svoje zadovoljenje traže u skladu sa zakonom, a ne „da divljaju po redakcijama i napadima na novinare sprovode svoju pravdu“.
Ombudsman je ocijenio da je ovaj napad podsjetnik na izraženo nepovoljnu atmosferu za rad medija i ozbiljna opomena da u ovoj oblasti i dalje nema očekivanog i osjetnog napretka.
U svakom slučaju ovaj događaj ukazuje na jednu pojavu, koja već dugo postoji u crnogorskom društvu kojoj mora doći kraj. Imali smo dosta teških trenutaka u našoj istoriji i prebrodili smo ih i nismo se uplašili. Tako će biti i ovoga puta. Pitanje je, na koje je teško dati odgovor, kako u Crnoj Gori može ovako nešto uopšte da se desi.
Ovakvi užasni upadi u redakciju moraju biti povod za reakciju države, u kojoj je očigledno stvorena atmosfera da svako može da dijeli (ne) pravdu na svoj način. Upravo zbog ovakvih događaja, priča o zaštiti novinara u Crnoj Gori je postala degutantna.
Degutantno je da mi doživljavamo ovakve napade i moramo da se bavimo njima. Stalni apeli da novinari moraju biti zaštićeni nemaju efekta i jasno je da smo još uvijek nedemokratsko društvo. Problem je upravo ta atmosferakoja je stvorena u Crnoj Gori,da bilo ko i iz bilo kog razloga može da napadne novinara.
Naša redakcija poštuje sve zakone i objavljujemo sva reagovanja onih koji zbog nečega imaju primjedbe na naše tekstove. „Dan“ je nezavisni medij i jedini privatni koji je u potpunom vlasništvu crnogorskih državljana. Imamo ombudsmana, tu su sudovi... Nema nijednog razloga da se silom dijeli pravda i da se napadaju redakcije. Kao i u životu, i u ovakvim slučajevima sve kreće od vrha, a novinari u Crnoj Gori su, izgleda, još uvijek na dnu društvene ljestvice. Naravno, to nas neće zaustaviti da i dalje obavljamo profesionalno svoj posao