Međutim, poenta nije bila u slanju fotografija, nego u testiranju nevjerovatne nove tehnologije. Godinama se NASA oslanjala na radio talase kako bi komunicirala sa svemirskim letjelicama, no laseri su mnogo brži i efikasniji.
NASA je kroz ovaj eksperiment testirala svoj prvi dvosmjerni laserski sistem. Laserska tehnologija je korištena za slanje podataka brzinom od 1,2 GB po sekundi. Prije svega nekoliko mjeseci je agencija demonstrirala moć laserskog prijenosa podataka u svojoj misiji Psyche. U ovoj demonstraciji je video narandžaste mačke isporučen na udaljenost od 19 miliona kilometara putem laserske konekcije sve do letjelice Psycho.
Inspirisani ovim, NASA-ini astronauti Randy Bresnik, Christina Koch i Kjell Lindgren, zajedno s drugim uposlenicima agencije, na ISS su poslali fotografije i videozapise kako bi testirali laser. NASA-ina misija SCaN (svemirska komunikacija i navigacija) demonstrirala je mogućnosti laserske komunikacije i testirala novu tehnologiju umrežavanja.
- Ne samo da smo pokazali kako ove tehnologije mogu igrati ključnu ulogu u omogućavanju NASA-inih budućih naučnih istraživačkih misija, nego su timovi imali zabavnu novu prilku da uz pomoć svojih ljubimaca pomognu u ovoj inovativnoj demonstraciji - rekao je Kevin Coggins iz programa SCaN u sjedištu NASA-e u Vašingtonu, prenosi Kliks.ba.
Laserska komunikacija ovisi o infracrvenom svjetlu za slanje i primanje informacija. Nakon niza procesa, fotografije i snimci ljubimaca su poslani u svemir putem optičkih komunikacija. Prije svega, fotografije i snimci su pohranjeni na kompjuter u centru za kontrolu misije u Las Crucesu u New Mexicu, a NASA je potom prenijela podatke u specijalna postrojenja pod nazivom optičke zemaljske stanice, koje se nalaze u Kaliforniji i na Havajima. Ove stanice su opremljene laserima koji mogu prenositi podatke u svemir.
- Timovi su modulirali podatke na infracrvene svjetlosne signale ili lasere te su ih poslali NASA-inom LCRD-u, koji se nalazi u geosinhronoj orbiti visini oko 35.400 kilometara - navodi se u saopćenju NASA-e.
LCRD satelit je prenio podatke do integrisanog LCRD Low Earth Orbit User Modem and Amplifier Terminala (ILLUMA-T), koji je pričvrćen za ISS. Opremljen je prijemnikom koji može detektovati slab laserski signal i pretvoriti ga u originalne podatke, a to su u ovom slučaju fotografije i snimci kućnih ljubimaca.
No, postoji izazov. Signali se mogu poremetiti u svemiru pa je stoga NASA koristila još jednu sjajnu tehnologiju pod nazivom Delay/Disruption Tolerated Networking (DTN), koja prati proces pohranjivanja i prosljeđivanja. Ako se signal prekine, DTN pohranjuje sve podatke i šalje ih kasnije vodeći računa da stignu sigurno. Ova misija je također testirala brzu verziju DTN-a pod nazivom HDTN. To je nešto poput super brze svemirske magistrale za podatke, koja mu omogućava da putuje do četiri puta brže u odnosu na standardni DTN.
Misija je dokazala mogućnosti laserske komunikacije i DTN-a, koji bi se mogli implementirati i improvizovati za buduće misije iz programa Artemis.