Praznik je uspomena na smrt Bogorodice, prema jevanđeljima, dan kada se uznijela na nebo "i predala svoj duh u ruke Spasitelja".

Do kraja života živjela je u Jerusalimu, okružena pažnjom apostola i prve hrišćanske zajednice.

Kao što joj je nekad arhangel Gavrilo saopštio da će roditi sina božjeg, tako je sada obavijestio da će se na ovaj dan upokojiti. 

Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60, prema nekim izvorima 72 godine, nadživjela je svoga sina, nastavila njegovu misiju i bila svjedok mnogih događanja.

Praznovanje Uspenja Bogorodice ustanovljeno je 528. godine po želji cara Mavrikija koji je na ovaj dan pobeijdio Persijance. Od tog datuma svi hrišćani slave ovaj dan.

U Grčkoj i Rumuniji ovo je i državni praznik. Vjernici masovno posjećuju čudotvorne Bogorodičine ikone. Posebno je svečano u Jerusalimu, gdje se obavlja obred simbolične sahrane Bogorodice.

Ovaj dan uopšteno, smatra se praznikom žena i majki.

Vrijeme između Velike i Male Gospojine zove se međudnevnica, a i nju, kao i Veliku Gospojinu, prate mnogi običaji.

Za praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznatog kao Velika Gospojina, vezuju se brojna vjerovanja. Jedno od najpoznatijih je da biljke i trave ubrane na ovaj dan imaju posebna ljekovita svojstva.