Sveta Petka je u našem narodu veoma  poštovana i cijenjena, pogotovo među ženama, čijom se zaštitnicom smatra.

Njen kult njeguje se vjekovima kod pravoslavnih vjernika, poštuju je i pojedini nehrišćanski narodi na srednjem istoku. 

Sveta Petka je rođena u Еpivatu u Trakiji, između Silinavrije i Carigrada, krajem 10. ili početkom 11. vijeka. Na ikonama je predstavljena u monaškoj odjeći sa krstom u ruci.

Bila je usamljena, mnogo godina je provela u pustinji, a prema predanju, javio joj se anđeo i usmjerio je da širi Hristovu vjeru. U doba pozne starosti poslušala je glas anđela, ostavila pustinju i vratila se u Еpivat. Tu je poživjela još dvije godine u neprestanom postu i molitvi.

Prepodobnu mati Paraskevu proslavio je njen podvižnički život u pustinji, ali i mnogobrojna čuda koje je, kako kažu vjerovanja, učinila posle upokojenja. Prema riječima vjernika, čini ih i dan danas.

Nakon što se, prema predanju, svetiteljka u snu javila nekom Georgiju i Jefimiji, hrišćani iz Еpivata pronašli su njene mošti i prenijeli ih u hram Svetog Petra i Pavla. Njene čudotvorne mošti prenošene su od tada mnogo puta.

U Carigrad, pa u Trnovo, a onda su opet vraćene u Carigrad, pa odatle u Beograd. Sada se njene mošti nalaze u rumunskom gradu Jašiju. U crkvi Svete Petke na Кalemegdanu nalazi se njen mali prdt.

Mnogi koji vjeruju u Svetu Petku, tvrde da se ona uvijek odazove molitvama, posebno za zdravlje i sreću porodice. Аli, kad je neko jednom prizove u svoj dom, ona kasnije dolazi i nepozvana, kada porodici prijeti neka nesreća.

Javlja se i upozorava svoje vjernike uglavnom kroz snove. 

Prema narodnom vjerovanju, Sveta Petka se vjernicima često javlja u snu iz dva razloga: kako bi pružila utjehu i donijela dobre vijesti ili kao vid upozorenja da pravimo neke greške.

U eparhijama SPC oko 240 parohijskih i manastiorskih crkava posvećeno je Svetoj Petki.