Administrator i urednik medijskih platformi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici Boris Musić dobitnik je prestižne nagrade na nedavno završenom međunarodnom takmičenju "OrthPhoto Awards" koje organizuje Pravoslavni foto portal Orthphoto.net. iz Poljske.
Ovo je 17. izdanje takmičenja, a Musić je osvojio drugo mjesto u kategoriji reportaže. Nagrađen je za prikaz litija u Crnoj Gori koje su se održavale u znak protesta protiv tada donijetog diskriminatorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Njegove, kao i fotografije drugih dobitnika prikazane su na izložbi u Crkvi Sv. Nikole u Balistoku (Poljska). Musićevo učešće na ovom takmičenju uvelo je Crnu Goru, u red zemalja kao što su Izrael, Finska, Rusija, Poljska, Srbija, Rumunija, Bjelorusija, Ukrajina, Bugarska i Gruzija.
Takmičenje inače okuplja profesionalne i amaterske fotografe koji su se tamiliči u sedam kategorija: reportaža, ljudi (portreti), mjesta, detalji, priče, arhiva i Covid-19.
Kako kaže ovaj diplomirani muzičar, ljubav prema fotografiji javila se još u djetinjstvu. Tada se njome bavio amaterski, povremeno, sve dok nije, kako kaže, počeo aktivnije i ozbiljnije da učestvuje u crkvenom životu, na bogosluženjima.
– Naime, pošto sam se bavio, skromno, pisanjem eseja i kolumnistikom, jedan sveštenik je došao na ideju da bih mogao praviti reportaže sa crkvenih događaja i uz tekst takođe fotografisati. On je prepoznao obrise mog talenta i ohrabrio me u tom pravcu - kaže Musić, pojašnjavajući otkud i ljubav i potreba da se i foto-aparatom zabilježi neko crkveno dešavanje.
• Kako ste se odlučili da pošaljete fotografije na konkurs u Poljsku? Da li Vas je nagrada iznenadila, i što Vam znači? Da li Vas je ohrabrila da ponovo konkurišete?
– Za konkurs sam saznao sticajem okolnosti. Naime, sveštenik je smatrao da bi mi to moglo biti zanimljivo i podijelio je link na kojem su bile sve informacije i podaci vezano za konkurs u Poljskoj, na kojem sam naposlijetku i riješio da učestvujem i konkurišem fotografijama za koje sam smatrao da su jedinstvene, ne prosto sa strane samog umijeća, već i sa strane onoga o čemu govore i za šta svjedoče, a to su litije. Nagrada me je naravno mnogo obradovala, a osjećaj koji budi u meni je prelijep. Ne prosto sa stanovišta da sam osvojio nagradu, što svakako predstavlja na jedan način uzdarje u mom daljem radu, već i zbog toga što su veličanstvene litije ponovo počele da hode. Samo ovog puta ne hode ulicama grada, već ulicama srca, duša, uma i sagledavanja njihove ljepote kroz percepciju svih onih koji su fotografije litija gledali kako i na samom konkursu, tako i na izložbi u Poljskoj i mnogim časopisima i foto-albumima koji ovih nedjelja izlaze iz štampe u Poljskoj povodom ovog velikog takmičenja.
• Koliko smo mi uopšte još uvijek (ne)svjesni značaja tih litija, ne samo u Crnoj Gori, nego u širem kontekstu?
– Kako se već i iz prethodnog odgovora može zaključiti, apsolutno sam mišljenja da litije jesu presudile kada je u pitanju osvajanje nagrade. Kao što je slučaj i sa svim stvarima koje su u dubljem i širem kontekstu dar od Boga, kao i dio Božije ljubavi i staranja i promišljanja o nama ljudima i narodima, tako se i litije ne mogu još uvijek u potpunosti sagledati. Za to će biti potrebno vrijeme. Za nekih 40, 50 godina kontekst litija će imati mnogo kompletniji mozaik sagledavanja. Ali, ono što je sigurno i danas i sjutra i u budućim vremenima, jeste da su litije arhetip onog zaloga koji je temelj na kojem gradimo sadašnjost i na kojem ima nade za istinski prosvijećenu budućnost. Taj temelj je ljubav, taj temelj je nošenje bremena jedni drugih, to je temelj i zalog nalaženja prostora za drugog u sebi, kao i temelj pokajanja i promjene nas samih. Litije to je jednakost Hristovom jevanđelju, dakle one su univerzalna poruka Boga ljubavi, namijenjena svim narodima.
• Koliko je fotografija prisutna u Vašem ličnom životu, ali i uopšte u životima svih nas, po Vama? Zašto je fotografija danas možda važnija, ali i prisutnija nego ikad?
– Ako se bavite fotografijom ona mora i treba biti stalno prisutna, jer, život je dinamika i nikad nema dva ista događaja, zato treba uvijek biti spreman na fotografiju da bi se takav jedinstven, neponovljiv momenat zabilježio. Prosto živimo u eri vizualizacije i dominantno vizuelnih platformi koje koristimo na svojim "pametnim'' uređajima. Kao i svaka umjetnost i fotografija ima svoju ulogu da taj prostor ispuni onim što će obogatiti ljudsko biće njenim sagledavanjem i probuditi najljepša osjećanja i pobuditi čovjeka na pravi kolosjek razmišljanja. Samim tim, treba jasno reći da fotografija nije važnija zato što je prisutnija, u stvari fotografija je potrebna kao i uvijek da nam pomogne da vidimo ono što u žurbi pogruženi u more briga nismo u stanju vidjeti.
• Pored fotografija koje radite u Crkvi i za Crkvu, da li Vas interesuje još neki vid fotografije?
– Pored fotografija koje radim za crkvu, koje mnogo volim, jer je crkvena fotografija sama po sebi jedinstvena sa više aspekata, volim fotografisati prirodu, pejzaže, macro i micro fotografiju sa fokusom na floru i faunu. Logično, baš kao i u crkvi i njenim živim dešavanjima, i priroda je na neki način crkva puna bogosluženja, sve od atoma pa do ptica i nebeskih prostranstava. Sve je u saglasju sa zapovijestima Božijim, sve proslavlja Boga, a takođe, neizreciv je biser sozercanja djelića ljepote Božijeg stvaranja i Njega kao najvećeg umjetnika koji je kroz estetiku izatkao tvorevinu životom i ljubavlju.
