I po dvadeseti put tu su njegovi radnici, na mjestu gdje je 15 minuta prije ponoći pala njegova krv zbog istine, zbog slobodnog novinarstva.
Zaposleni i sljedbenici lika i djela svakodnevno mu odaju počast boreći se za slobodno novinarstvo, za istinu i pravdu.
Teško je svake godine stajati na mjestu ubistva, slušajući obećanja da će se naći nalogodavci. I prođe 27. maj a ostane gorak ukus ispraznih obećanja. Njegovi „saborci“ u potrazi za istinom pitaju dokle tako, kada će prestati sa praznim obećanjima, da li misle da se može naprijed bez saznanja ko je naredio ubistvo Duška Jovanovića. Ne može. To će im uvijek biti kamen spoticanja, jer samo kroz istinu možemo naprijed.
A Duška je ubila prejaka riječ, ali živi kroz njegov „Dan“ i njegove saradnike...