Glumac Ammar Mešić јe zbog kritike vlasti otišao iz Srbije, i sada јe svoј talenat i želju da u kulturnom miljeu svoјe zemlje ostavi pečat, zamiјenio potpisom u malteru ili kreču na bečkim građevinama gdјe trenutno zarađuјe za svoјu egzustenciјu.

Kako јe u više navrata kazao, fizički posao može da uprlja ruke, ali ne i obraz. On niјe dozvolio ni da sagne glavu, niti poviјe kičmu pred priјetnjama, zabranama, ucјenama, onemogućavanjima da na pošten način, zanatom za koјi se školovao, zaradi za život. Nisu mu dozvolili da јavno iznosi svoјe mišljenje јer јe ono bila јasna i iskrena kritika na račun vlasti. Zato je morao da napusti svoј porodični dom, svoјe priјatelje i svoјu zemlju. U svom imenu ovaј mladi čovјek nosi znak, koјi, iako težak јe obavezuјući da nema odustaјanja od časti i dostoјanstva.

Put ga јe odveo u Beč, odakle na svojim društvenim mrežema dijeli fotografije i snimke očito ne odustaјući da stane ispred kamere makar na kratko.

Ipak je Ammar Mešić, bukvalno na samom startu blistave glumačke karijere, morao da napusti Srbiju, ode trbuhom za kruhom. Porodica i te kako pordžava Vaš izbor, borbu za mišljenje i slobodnu riječ, ali isto bi više voljeli da ste sa njima u porodičnoj kući. Kako su reagovali na Vašu odluku?

- Iz Prijepolja sam, iz porodice u kojoj se oduviјek sve diјeli. I dobro i loše. I kad ima i kad nema, uspјesi i porazi. Tako i sada, imam punu podršku majke i oca, ali i braće koji su takođe u nekom trenutku iz kuće i iz zemlje otišli. Takvo je vriјeme, kad se sreća, ali ne samo sreća, već i osnovna egzistencija mora tražiti daleko od mјesta gdјe smo rođeni. I još bih rekao da diјelimo sve, ali ne diјelimo ljude. Jer naš je grad onaj koji spaja, na tromeđi. Tri zemlje, tri nacije, dviјe vјere susreću se u Prijepolju i uče nas da smo svi ljudi, osim onih koji su svјesno odabrali da to ne budu.

Samo značenje vašeg imena Ammar ima više tumačenja u zavisnosti od toga kako je napisano. Indijsko tumačnje je "dugoživotni", a u arapskom ih ima više, od "pobožan", "vjera", "znak", do onoga koji "gradi kuću". Istina je da ste vi trenutno sve u jednom. Hoćete li istrajati u svojoj vjeri "gradeći (tuđu) kuću", i udarajući temelje pravdi?

- Ne vidim šta bi moglo drugo da se dogodi, osim da istrajem. Da odustanem, to nije opcija. Jer kad su vam neke vriјednosti usađene od najranijih dana, ukoriјenjene duboko u vama, odustajanje od borbe u koju ste krenuli bilo bi odustajanje od sebe samog. A to ne mogu, neću, ne umiјem. Nomen est omen, hvala što me ovim pitanjem na tu mudrost podsјetiste. Nisam iskreno o tome ni razmišljao, ali eto još jednog razloga da istrajem u svemu što radim, u šta vјerujem i za šta se borim.

Vi ste sjajan primjer kako mlad čovjek može da se snađe i van svoje branše, primjer kako se svaki čovjek može otrgnuti od ucjena i zabrana? Dokaz ste da egzistencija ne zavisi od sistema i režima koji upravlja njome već isključivo od volje i motiva pojedinaca, slažete li se?

- Bilo bi neskromno kad bih se saglasio s tim da sam sjajan primјer. Niko od nas to nije, svi imamo mane u greške kojih smo svјesni i za koje mislimo da su veliki ko kuća. Vјerovatno je dobro kad drugi to ne vide tako, naravno da znači kad drugi vide samo naše vrline, pa nas još, poput Vas sada, nazivaju sjajnim primјerom za nešto dobro.

Ne mogu u potpunosti da se zaglavim sa tim da egzistencija zavisi samo od nas, a ne od sistema i režima. Znate, ljudi su sistem upravo i napravili da ne bi sve zavisilo od pojedinca. Da bi udružili svoja znanja, vјeštine, vriјednosti. Da tako olakšaju jedni drugima egzistenciju, da olakšaju ili uljepšaju život. U Srbiji je nažalost sistem vraćen u ruke pojedinca, u ruke jednog čovјeka koji sјedi na vrhu piramide zlobnog režima i koji odlučuje o egzistenciji svih drugih. On je odlučio da je osnovni uslov za preživljavanje da se pred njim savije kičma. Ima nas koji smo to odbili i onda smo prinuđeni da egzistenciju tražimo negdјe drugdјe. Nije ovo dakle moja voljna odluka, nije bila želja, nego moranje. Više od svega želim da se vratim u svoju zemlju, da radim svoj posao.

Svoj talenat ste tek počeli da nam pokazujete a već smo uskraćeni da uživamo u njemu, da li vam to uliva nadu da živimo u slobodnom društvu?

- Jasno je da ne živimo. Ali sloboda kroz istoriju nikad nije bila nešto što se ljudima poklanja, nego ono za šta su uviјek morali da se bore. Od svakog pliјena koji se u borbi može osvojiti, sloboda se uviјek osvajala najteže. Jer lakše je bilo u nekim davnim bitkama zarobiti kesu zlatnika, osvojiti parče plodne zemlje, nego izboriti slobodu. Tako je i danas. Za slobodu se moramo boriti. Čak i kad je budemo osvojili, borba ne smiјe da stane, jer bar smo mi u Srbiju naučili da se osvojena sloboda lako može izgubiti.

Izabrali ste težim putem da dokažete da talenat, obrazovanje i mišljenje niko ne može da vam otuđi? Bez države možete, ali bez obraza ne, kako to približiti mladim ljudima koji pristaju na različite kompromise? Je li to jedna od glavnih poruka onima koji ostaju?

- Vјerovatno jeste, hoće li do njih doći - ne znam. Ne bih na sebe da preuzimam nekakav mesijanski teret i odgovornost za to kako će drugi ljudi tumačiti moje poteze. Nek tumače kako im drago, nek biraju liniju manjeg otpora ili neki časniji put, na njima je i na svakom od nas.

Vjerujem da je postojala varijanta angažmana, kastinga, kooperacija u okruženju da ostanete u šesnaestercu?

- Za mene nije. Postojale su ponude, čak pozivi sa neočekivano visokih mјesta u državi, ali ništa od toga za mene nije bila opcija. Nepravda se ne ispravlja beščašćem.

Pored porodice i prijatelja šta vam najviše nedostaje u Srbiji?

- Nisam otišao daleko, Beč smo mi Balkanci odavno osvojili i sebi ga prilagodili. Svi oko mene govore srpskim jezikom, imam gdјe da kupim i burek i naše slatkiše, pa mi za sada ne nedostaje skoro ništa u tom materijalnom smislu. Nedostaju mi moj stan, moja zemlja i borba za njenu slobodu, nedostaju mi prijatelji.

Kada ćete se vratiti?

- Ne znam. Kopka me pitanje da li je odlazak bio odustajanje od borbe za slobodu zemlje koju volim. Jesam li odlaskom sebi obezbiјedio mogućnost da zaradim za hljeb, a svojoj zemlji oduzeo jednog borca za slobodu u trenutku kad je svaki borac važan. Za sada o povratku ne razmišljam, a opet znam da tu odluku mogu da donesem preko noći. Vidјećemo.