Mržnja rađa novu mržnju pa smo tako od podjela na partizane i četnike, opet se podijelili na poziciju i opozicuju, na muslimane, pravoslavce i katolike, na ljude i neljude... Kad ćemo se mirit je pitanje koje nam je upravo na Božić poslao Vanja Radovanović. Nova pjesma "Braća po nesreći" je pjesma koja ne donosi odgovore već pita do kad više sa podjelama, razlikama, dok kad sa pitanjima koja nas razdvajaju od `41. na ovamo.

- Dugo vremena sam imao tu ideju, koja mi se vraćala svaki put kad otvorim novine. Nisam se mogao oteti utisku da je mržnja postala najpopularniji klik-bejt, te da je svaki dan prisutna i svaki put besmislenija nego prošli, ali uvijek najefikasnije populističko sredstvo za dizanje tenzija. Vade se najbolnije teme iz prošlosti, ne da bi se suočili sa njima, da bi ih prihvatili ili da bi oprostili, već isključivo da bi ponovo pročačkali stare rane i da bi se po ko zna koji put medjusobno zavadili. Ovo je mali doprinos kontra teži tom ludilu - objašnjava Radovanović.

Svojevrstan poziv na pomirenje i brisanje svih razlika, vjerskih i političikih, kojima smo okovani na Balkanu, stiže upravo na Božić.

- Da, ideja je bila da pošaljemo poruku na Božić, u vrijeme praštanja. Da krenemo od sebe i da nastavimo tako i sjutra i prekosjutra. Svakako je rano za reakcije, ali ne očekujem bilo kakvu vrstu kolektivnog prosvjetljenja ili nečega sličnog. Daleko od toga. Nadam se da će poneko razumijeti poruku da sve kreće od pojedinca i da smo mi ti koji mijenjamo stvari i dajemo primjer svojoj djeci i drugima. Put je dug i težak, ali ne preostaje nam ništa drugo. Mržnja samo rađa novu mržnju. Nemamo izbora - ističe Radovanović.

I dalje nasijedamo na podjele moćnika ni tu se ništa ne mijenja i dalje slušamo govore političara.

- Upravo tako. U moru tih govora odabrali smo one u kojima pozivaju na mir, a svi dobro znamo koliko je istine bilo u takvim pozivima - kaže pjevač.

Za ovo svojevrsno remek-djelo, muzičku božićnu poslanicu, dovoljni su bili Vanja Radovanović i Bole Martinović.

- Ne bih se baš usudio da je tako okarakterišem, to je najmanje bitno. Umjetnost je tu da postavlja pitanja, ne da daje odgovore, tako da ovdje odgovora nema, a upitno je i da li je ovo umjetnost uopšte. Svakako je nešto što smo nas dvojica stvarali sa zadovoljstvom uz pomoć nekolicine prijatelja, najiskrenije uživali u procesu i vjerovali u ono što radimo i poruku koju šaljemo - otkriva Radovanović.

Demo pjesme je, kako kaže, nastao prije dvije godine.

- Otprilike da, u suštini je bio iste osnove. Dugo smo razmišljali u kom pravcu treba da ide, koja forma, da li neki gost da bude, šta sa refrenom i tim "teškim" riječima, te smo na kraju poslije raznoraznih varijanti dobili ovo. Teške riječi su ostale kao kontra teg, jer su neizbježne, da bi poruka dobila na težini i da bi bila direktna, bez puno uvijanja - objašnjava Vanja.

Spot je s jasnom porukom u "osjenčenom" slikom veoma moćno poručuje koliko vidimo ono što mi hoćemo i u praznoj slici.

- Inspirisano je onim što smo često gledali na TV-u kad smo bili klinci, taj čuveni snijeg, kraj programa. Spot je jedno veliko ništa, jer sva mržnja i gluposti koje nam se serviraju ne vode ničemu. Moramo se zagledati u to ništavilo, ne bi li čuli sebe malo, za promijenu i razmisliti šta mi mislimo o tome. Iskreno. Stvoriti svoju sliku o tome. Smatrao sam da ova pjesma mora imati prije svega audio formu, bez puno vizuelnih distrakcija. Za početak. Gdje će nas povesti kasnije, vidjećemo - zaključuje Radovanović.