Život i karijera Pitera Gebrijela su neosporni dokaz njegove genijalnosti. Uspjevši da postane poznat kao frontmen progresivnog rok benda Genesis, Gebrijel je napustio bend 1975. godine, pokrenuvši izuzetno uspješnu solo karijeru koju je započeo nezaboravnim singlom "Solsbury Hill".
U okviru Gebrijelovog impresivnog opusa, jedan od njegovih najcjenjenijih i najprodavanijih albuma ostaje multiplatinasti album iz 1986. godine, "So". Ovaj album predstavio je hitove koji su se popeli na vrhove lista, poput "Sledgehammer", "In Your Eyes" i "Don‘t Give Up". Potvrdio je njegov status jedinstvenog umjetnika i obezbijedio mu mjesto među najvećim muzičarima svih vremena.
Tokom svog boravka u Genesisu, Gebrijel je vješto stvarao prolazne, mirne kompozicije. Međutim, upravo kroz svoje solo putovanje došao je do punog umjetničkog izraza. Uživao je u istraživanju raznolikih uticaja, stvarajući kompleksne zvučne pejzaže koji su bili primjetno progresivni za njegovo vrijeme.
Godine 1992. objavio je jedno od svojih najličnijih djela, svoj šesti studijski album "Us". Ovo je došlo nakon niza turbulentnih događaja za Gebrijela, koji je svoja lična iskustva pretočio u album, uključujući neuspješan brak, iskustva sa psihoterapijom i evoluirajuću distancu između njega i njegove najstarije ćerke u tom periodu.
Jedan od singlova sa albuma, "Digging In The Dirt", savršeno sažima ovu temu introspekcije. Pjesma se poziva na obimnu psihoterapiju koja je zauzimala Gebrijelovo vrijeme od poslednjeg studijskog albuma. a kako prenosi Songfacts, pjesma je takođe nastala nakon što je Gebrijel proučavao zatvorenike kako bi saznao njihove motive za ubistvo.
Pjesma se efikasno bavi tamnom stranom pjevača. Kako je objasnio za Uncut:
– Čitao sam puno, pokušavajući da shvatim sve ono što čini da se osjećate onako kako se osjećate. Posle samospoznaje, ne primjenjujete iste modele ponašanja. Ključ svega je preuzimanje odgovornosti za sebe. Okrivljavanje bilo koga drugog, posebno u međuljudskim odnosima neće vas nigdje odvesti.
U istraživanju ubica, Gabrijel se posebno zainteresovao za knjigu "Zašto ubijamo".
– Siguran sam da je, kao i svaka pjesma, odražavala ono što se dešavalo u mom životu – objasnio je za The Daily Mirror – čitao sam knjigu o tome šta ubice imaju zajedničko, o psihološkoj strukturi koja ih povezuje.
Takođe, prolazio sam kroz terapiju, to je takođe uticalo na mene. Nije bilo katartično iskustvo gdje sam ponovo proživljavao sve emocije, ali kontrast između tamnog i reflektivnog raspoloženja bio je nešto na šta smo bili najviše fokusirani.