Čarobne vizuelne moći Skadarskog jezera opile su ljepotom, ljubavlju i sinergijom Boža Vreća i njegove prijatelje koji su učestvovali u stvaranju video priče za pjesmu "Po ladu, po zaladu". Čarolija prirode opila je Vreća još na prvi pogled, kada je i poželio da snimanje bude baš u idili nacionalnog parka, a on sam se potrudio da njegovu netaknutu prirodu na moderan, autentičan i originalan način doživi i pretoči u kadar i kao reditelj.
"Po ladu, po zaladu" je ispunila prostor, ali i učinila još ljepšim bogatstvo prirode, otkrila skrivene blagodeti ovog mjesta i u svakom snimljenom kadru produžila svoju vjekovnost i trajanje. Božo tu carsku tišinu lokvanja i pelikana nije narušio ni svojim skokovima u barci tokom snimanja. On je poput kapljice kiše širio nove krugove života po jezeru, svojim glasom umivao lokvanje, a svojom ogromnom ljubavi prema Crnoj Gori zavrijedio još jednom duboko poštovanje ovdašnje publike, koja ne krije da gaji posebnu vrstu emocija prema ovom velikom umjetniku.
Božo se takođe prijestio kako je uživao snimajući spot, zadovoljan što je jednom izvanrednom tradicionalnom tekstu dao dušu i nadahnuo svedah, kao autor muzike i aranžmana, ali i zahvalio svima koji su se našli na putu njegove Skadarske bajke.
- Snimati pjesmu "Po ladu po zaladu" na Skadarskom jezeru na prostoru vjekovnog Žabljaka Crnojevića za mene je bilo poput otkrovenja i sna. Ta bajkovita metatamorfoza čovjeka u gavrana, ljubav koja se nadigrava i plamti između dvoje zaljubljenih u sevdaholikom ašiku, preslikala se kroz moj rediteljski vizual i zamisao baš poput nekog magnovenja. Scene sa divljim konjima, koji tamo žive i gospodare tim prostranstvom, nadrealna priroda samog magičnog jezera i lopača (lokvanja) koji ga kite ma gdje da pogledaš naokolo. Bila je to idelana kulisa za moju zamisao spoja tradicije, mitologije, mistike i avangradnog, oslobođenog i probuđeno iskonksog u nama - napisao je Vrećo na svom instagram profilu.
Akteri i, kako ih on naziva, prijatelji koji se pojavljuju u spotu su Boban Stanić, Sandra Marković, Luka Ćosović, Ivan Popović i Vlatko Đorđević koji su, svako na svoj način, doprinijeli priči, samim tim što dolaze iz različitih krajeva Crne Gore od Kolašina, Cetinja, Nikšića do Podgorice.
- Ta sinergija običajnog, autentičnog i mističnog se perfektno oslikavala na njihovim licima, karakteru i skladu sa najljepšim crnogorskim nošnjama koje ostavljaju bez daha - ističe Vrećo.
Ponosan što je svoj san učinio stvarnim zahvalio je TO Cetinje i Ivani Jovović, prijateljskom konjičkom klubu Horse riding Montenegro, Igoru Vukčeviću, lađaru i domaćinu kojemu, kako je napisao Vrećo, nije bilo teško ponoviti i više puta za idealnu scenu na jezeru.
Posebnu zahvalnost Božo Vrećo izrazio je prema crnogorskim medijima.
- Hvala, dragoj mojoj, Sandi Rakočević na predivnom izvještavanju i intervjuima sa puno ljubavi. Hvala svim crnogorskim medijima na velikoj pažnji za moju umjetnost i svim dobrim ljudima na gostoprimstvu i srdačnosti.
Ne zaboravlja pomoć prijatelja Sneže Burzan i Mirka Terzića na iznajmljenim nošnjama i asistenciji, a posebno zahvaljuje snimatelju i desnoj ruci za realizaciju svih ideja i vizija - Indiru Merdanoviću.
- Ostaje da se iznova i iznova prepuštate čaroliji pjesme i ovog vizuelnog i nadrealnog. Bila mi je čast i zadovoljstvo udahnuti joj novu dušu i ogrnuti ovakav prekrasan tekst sa novim ruhom sevdaholikosti na meni svojstven način - zaključuje Božo Vrećo.
