Zoran Kiki Lesendrić sa grupom "Piloti" 3. novembra u MTS Dvorani predstavlja svoj novi album "Mali tragovi na nebu" (PGP RTS) sa deset novih pjesama, ali kako obećava, ovaj koncert će biti i retrospektiva svega što su uradili poslednje 42 godine.

Mali tragovi na nebu asociraju, kako kaže, uvijek na nešto lijepo.

– Pa nekako, kad sam bio mali, uvijek sam volio da gledam i u zvijezde i u Mjesec, u nebo kad se pojavljuju avioni. Nekako podsjeća me na neko putovanje, na nešto lijepo. Uvijek ti mali tragovi idu, ali brzo i nestanu, pretvore se u one pahuljice i onda ih pamtim.

Na samim počecima Džoni (Štulić) je bio presudan za tok akrijere Pilota.

– Mi smo se družili u to vrijeme. On je već snimao svoj prvi album. Mi smo bili klinci koji smo bili željni iskustava i savjeta. Džonijeve pjesme na nekoj žurci u Zagrebu sam prvi put čuo. Svirao nam je i to me u najmanju ruku potreslo. Toliko je bilo to kvalitetno i drugačije od svega ostalog i onda mi je Džoni bio neko od koga sam volio da dobijem savjet.  On je rekao: "Šišajte se na kratko, slušajte novu muziku, hard rok je gotov". Kratak je bio, ali napravili smo neku probu u Beogradu, on se tu pojavio i ja sam za nekih desetak dana napravio taj prvi album, što mi se posle nikad više nije desilo da se tako brzo desi ta stvaralačka eksplozija sa kojom sam bio zadovoljan. Džoni je bio i prvi gost na koncertu u Zagrebu, tako da je na neki način inicirao taj naš početak. On je na neki način bio i Bob Dilan Džek Kerouak. Sve što smo voljeli nekako se sublimiralo u njemu - objašnjava Kiki.

Često kaže da je reč presudna za dobru pjesmu. A Pilotima su u autorskom smislu pomagali autori koji zaista njeguju lijepu riječ.

– Čini mi se na našem podneblju, na Balkanu, da je riječ najvažnija. Ako je dobar tekst, bez obzira da li je muzika hitična, da li je pjesma dobra, ako je tekst onako, pola-pola, nekako neće biti uspjeha. Ali ako je dobar riječ, čini mi se da je uvijek to presudno. Ja sam, od tih prvih svojih dana sam pazio na te riječi. Stalo mi je da to bude nekako na način kako sam to zamišljao kad sam bio mali i kako sam zamišljao sebe, ako neki put dođem u situaciju da snimim nešto.

Đole Balašević mi je napisao četiri teksta na muziku i moju i Mlađe Dinkića, ali u svakom slučaju to je bilo za mene impresivno iskustvo, s obzirom na to da on nije tako često sarađivao sa drugim ljudima, a mi smo drugari od mojih početaka. Nekako smo se tako i upoznali, družili smo se sve te godine i Đole je u nekom trenutku, stalno smo se negdje sretali, ajde napiši, napiši nešto i došlo do toga da napiše te četiri meni ključne pjesme, zaista bitne. Bajaga je opet isto dobio demo snimak, ali bukvalno za dva sata je napisao riječi, izdiktirao mi telefonom i onako, baš me drugarski taknuo.

Nakon više od četiri decenije Piloti zaista imaju šta d aponude publici.

– Nekako smo odlučili da to bude retrospektiva svih tih četrdeset i plus godina, četrdeset, evo sad i dvije, od izlaska tog prvog albuma i singla. Možda odsviramo neke pesme koje ne sviramo tako često. Imamo stvarno puno koncerata i godišnjih kroz karijeru, ali generalno desi se da neke pjesme koje ja volim jednostavno upadnu u neki džep zaborava i nema ih često na sceni. I onda odlučio sam ovog puta da odsviramo par pjesama sa prvog albuma koje volim. Onda tako izvadio sam iz naftalina nekoliko njih. Siguran sam da to neće biti dosadno publici.

Znači, to će biti nešto iz osamdesetih, što će meni biti drago. A šta ćemo sa mlađom publikom? Znaju li oni to?

– Imali smo koncert u Zagrebu gdje smo odlučili da sviramo onako kako smo svirali 1981. godine. Bilo je jako puno mlade publike na koncertu i oni su reagovali baš dobro. Onako baš su nas pogurali da u stvari idemo u tom smjeru da imamo taj zvuk kako smo imali na početku. Nije to tako ni lako, da budem iskren. U ovim godinama da budeš osamnaestogodišnjak ili sedamnaestogodišnjak, nije baš jednostavna energija.

Čitav koncert je zamišljen kao jedno malo putovanje kroz sve te godine. Kad se sad setim 42 godine, to je užasno. Užasno mi zvuči puno, ali s druge strane, još uvijek imam želju i energiju da opet snimim nešto novo.

Koncert je 3. novembra u MTS dvorani neće obilježiti gosti iznenađenja.

– Te neke iznenađujuće goste nemamo. Ali biće puno ljudi koji su meni značili kroz to moje putovanje kroz muziku. Biće neki divni ljudi, violine, mladi ljudi, onda ljudi koji nam rade binu, svjetlo i taj kreativni dio koji neki put i zapostavimo. Onda, biće tu muzičari sa kojima sam svirao kroz tu moju karijeru i tako, to je to. Ali nema spektakularnih imena među ovim gostima, ili da kažem da ću pevati sa Tonijem Cetinskim u duetu. To sigurno ne otkriva Kiki.