Nikola Đuričko promovisao je prvi album "Po sećanju", benda Džoni Midnajt Trio, čiji je inače član. Poznati glumac je organizovao promociju u mts Dvorani, a prije nego što je počeo da pričao o prvijencu benda, uradio nešto što je oduvijek želio. Sa sprejom je napisao ime benda na improvizovanom zidu.

- Ja sam Nikola Đuričko, naš poznati glumac, ali ovdje sam u ulozi rok stara, to je moja nova uloga od sad. Kada sam ja bio omladinac, fora je bila, grafiti su bili dio popularne kulture, u tom smislu i rokenrola. I bend nije u suštinu postojao ako ne napišeš neki grafit, na zidu imena benda. I ja sam sada htio simbolički da ispunim svoju želju - rekao je popularni Džoni, a onda se bacio na posao i na ćirilici ispisao ime benda.

Nakon toga, Nikola Đuričko je pričao o prvom albumu "Po sećanju" grupe Džoni Midnajt Trio, koji ima 11 pjesama: Superstar", "Aikido","Zemlja", "Prevara", "Leptir", "Dobro Te Čuvaju", "Oko Moje Glave", "Amsterdam", "Kad Sunce Opet Zađe", "Poljubi Me" i "Dabogda Crko Rokenrol i koji je snimljen u Los Anđelesu. Pored glumca, ovaj bend još čine Aleksandar Panić zvani Meksiko, koji svira bas, i Srđan Milenković, koji je bubnjar u ovom sastavu.

- Mi smo to snimili prošle godine. Počeli smo probe prije dvije godine. 29. novembra će (album) izaći na ostalim platformama. Na Jutjubu je već dostupan - rekao je Đuričko, koji u bendu pjeva i svira gitaru.

Nikola je autor dvije pjesme, a ostalih devet su obrade.

- Na albumu nam se pridružio Filip Bulatović, on je bio aranžer truba. Mi smo naš dio snimili u Los Anđelesu. Album se zove "Po sećanju". Prije dvije godine smo se susreli, oni (Meksiko i Srđan) su poznati tamo u našoj rokenrol zajednici. Njih dvojica su bili ljubazni i radoznali da se sretnu sa mnom i da počnemo da sviramo. Ja sam mislio da ćemo ono kao srijedom da igramo fudbal, u penzionerskom smislu, da se ne povrijedimo, ali kako smo vremenom počeli da sviramo, odlazimo smo dalje i dalje. U jednom momentu sam imao sreću, mislim da je to dosta presudilo. Srđan je igrao tenis sa čuvenim Leom Skalom. To je jedan čovjek koji radi umjetničke gitare za "Gibson". Ko god se bavi rokenrolom, gitarama, zna za čovjeka, on je naše gore list. Inače, treba da budemo jako ponosni na njega. On pravi gitare za Guns N‘ Roses itd. Spojio sam s njim i otišao sam kod njega "na terapiju". Ja sam svirao neke gitare njegove, onda je on izvukao gitaru koju je on pravio i dao mi je i rekao: "Evo ti da sviraš." Ja sam provalio da će mi pokloniti, ali evo ti da sviraš. I stvarno ta gitara tako lijepo svira da svira sama od sebe. U tom trenutku imam osjećaj da se desio neki novi korak i onda smo "škljocnuli" kao bend - rekao je Nikola Đuričko.

Kako je priznao njegova dječačka želja je bila da ima trube u bendu poput Blues Brothersa ili Džejms Brauna...

- I ja sam htio da imam trubu u bendu. Stupio sam u kontakt sa Filipom Bulatovićem ovde (u Beogradu), vrlo zanimljiv dasa. I mi smo krenuli. Dosta čudna komunikacija, to je sve za vrijeme korone. Možete da zamislite, on je u Beogradu, ja sam u Los Anđelesu i čujemo se preko Zoom-a. Pravimo muziku, a vidimo se preko kompjutera. Bilo je jako uzbudljivo. Hvala Bogu, kada su trubači to odsvirali, profesionalni džez muzičari naši, to je stvarno zaživjelo. Ja sam im rekao da sviraju malo "prljavije". Onda su se oni malo opustili. I onda smo rekli čuvenom Majklu Patersonu da to smiksa u studiju. Nas trojica smo sve snimili u Los Anđelesu u studiju, iz tejkova takozvanih. Nema nasnimljenih gitara, sve šta sviramo, to možemo tako isto da zvučimo - rekao je Nikola Đuričko.

Njegova osnovna ideja bila je da se ne sjećaš dobro pjesama, sviraš malo "ukrivo", na svoj način.

- I to je Pera Janjatović u svojoj divnoj recenziji napisao sa svojim ličnim pečatom, ja tako nisam mogao da formulišem, drago mi je da mi je on pomogao. Ja sam htio da se i tih pjesama sjetim, one su išle u pozadini mog života i bilo je drago da komuniciram sa tim autorima, da ih zovem. Moja je želja ovih obrada je isključivo bila da slavim tu muziku, da slavim te autore. Kada krenete sa izdavačima, to advokati pričaju sa advokatima, i nekako to postaje vrlo hladno i ima neke strašne distance. Rokenrol nije biznis, definitivno. Bar ne kod nas. Puno autora nije reagovalo dobro. I kada sam odlučio da ja budem izdavač, "Džoni rekords", onda je bilo mnogo lijepo. Zaista sam imao sreće da pričam sa Dadom Topićem, meni je bilo uživanje. Bora Čorba mi je odgovorio na svaki mejl. Upoznao sam Slađanu Milošević, to mi je bio dečački san. Imao sam saradnju sa fondacijom "Milan Mladenović". Vidjećete, ima tu puno obrada. I mi smo probajući, svirajući zajedno, nekako se iskristalisao taj album pod imenom "Po sećanju". To je kao kada sviraš muziku po sjećanju ili sviraš pjesmu po sjećanju - rekao je, između ostalog, Đuričko.

Nikola se nada da će svirati pred publikom uživo.

- Nadam se da će publika biti oduševljena mojim albumom, rad mojih drugara i mene i da će prosto imati želju da nas čuju uživo. Kako zvučimo na albumu, tako zvučimo uživo. Nema nikakvih trikova. Ja se nadam da ćemo da zaživimo i da se ostvari drugi dio mog sna, a to je da sviramo pred publikom - rekao je Đuričko.