Živopisna selo Savin Bor, koje se prema granici sa Srbijom prostire na dvanaestom kilometru od Petnjice, jedno je od rijetkih na sjeveru Crne Gore koje se može pohvaliti da još uvijek ima jaka pojedinačna gazdinstva, nalik na neka minula vremena i da da odilijeva iseljavanju naroda. Iako se radi o planinskom mjestu, smještenom na preko 1.200 metar nadmorske visine, u mjesnoj zajednici Savin Bor živi preko 500 stanovnika, koji se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom. To je u razgovoru za "Dan" potvrdio i presjednik ove mjesne zajednice Senad Rastoder, ističući da je Savin Bor po mnogo čemu specifično mjesto i da na ovom prostoru žive vrijedni domaćini, spremni da rade i žive od svoga rada.
– Na svu sreću Savin Bor, iako je od Berana udaljen oko 30 kilometara, nije doživio sudbinu brojnih mjesta na sjeveru države. Tačno je da se narod iseljavao iz našeg mjesta, ali je ipak ostalo dosta njuh da živi u svom zavičaju. To je potvrda da u Savinom Boru žive radni i vrijedni ljudi i da za ovo selo ima nade - kazao je Rastoder.
A da život u ovom kraju nije stao ukazuje i osnovna škola u Savinom Boru koja sa područnim odjeljenjima broji preko 120 učenika. Posebno je zanimljivo to što mještani u svojim štalama i torovima gaje blizu dvije hiljade ovaca i osamsto krava. Tim prije kad se zna da je stočni fond na području Bihora u poslednjih nekoliko decenija potpuno desetkovan.
– Da je ovo živo selo upućuje i podatak da u Savinom Boru nema kuće koje ne drži bar pet krava, osim ako se ne radi o staračkim ili socijalno ugrožnjnim domaćinstvima. Ljudi su ovdje stvorili zavidne uslove za života i shvatili da se dobro može živjeti i daleko od gradskih sredina – ističe Rastoder.
Brojala je nekada ova mjesna zajednica i preko hiljadu stanovnika. Međutim, zbog težine mnogi su svoje porodično gnijezdo svili u zapadnoevropskim zemljama, a ponajviše u Luksemburgu i Švajcarskoj. Nije mali broj ni onih koji su, u potrazi za boljim životom, otišli da žive i rade u veće crnogorske centre, kao što su Podgorica, Bar i Ulcinj. Mještani ističu da iseljenici sa Savinog Bora istinski pomažu svoj zavičaj i da daju puni doprinops očuvanju života u ovom planinskom mjestu.
– Ovaj prostor je vremenom postao pretijesan za sve nas. Zato su mnogi otišli put inostranstva i tamo stekli zavidno bogatstvo. Međutim, oni nikada nijesu zaboravili svoju rodnu grudi. Njihova pomoć redovno pristiže u Savin Bor, bilo kroz vid novčanih izdvajanja za svoje najbliže, ili kroz različite donacije usmjerene ka stvaranju boljih uslova za život na ovom vrletnom prostoru. Ta pomoć svakao jača naša gazdinstva i daje dodatni motiv da istrajemo na poslovima koje su radili naši preci- navodi Rastoder.
Mještani tvrde da bi uz odgovarajuće podsticajne mjere usmjerene ka potrebama mlađih generacija Savin Bor mogao da postane još privlačnije mjesto za život.
– U cilju zaustavljanja iseljavanja posebna pažnja se mora posvetiti mladim ljudima. Treba uvesti stimulativne mjere za mlade bračne parove koji izražavaju spremnost da ostanu da žive u svom zavičaju – poručili su mještani.
