Jedno od dobro pozicioniranih strateško-geografskih mjesta u Crnoj Gori je Mjesna zajednica (MZ) Vilusi koja se nalazi na raskrsnici magistralnih puteva, a od Nikšića je udaljena oko trideset kilometara.
Od Vilusa se za manje od pola sata dolazi do sjevera i primorja Crne Gore, do Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Obuhvata sela Okolište, Spila, Gornji i Donji Riječani, Balosave, Кešelj Gradina, Broćanac Grahovski, Dolovi i Maočići i trenutno broji oko sto kuća.
MZ Vilusi decenijama bilježi dva osnovna problema koji dovode u pitanje njen egzistencijalni, poljoprivredni i turistički opstanak, a to su saobrćajna infrastruktura i voda.
Predsjednik MZ Vidak Šabanović ističe da budžetom Opštine Nikšić nisu dobili sredstva za oporavak infrastrukture jer ona prevazilaze mogućnosti lokalne uprave, tako da je potrebno da se aplicira ka državnom budžetu.
– U komunikaciji sam sa nadležnima iz Opštine da pokušamo da sa projektom rekonstrukcije puteva uđemo u kapitalni budžet države. Nadamo se i evropskim fondovima, ali i za to nam je potrebna podrška Opštine kako bi dobro odradili projekte jer nismo dovoljno upućeni u način na koji je potrebno konkurisati i koje su procedure da bi došli do sredstava – kaže Šabanović za "Dan".
On naglašava da je javna rasvjeta postavljena odavno, da je održavana isključivo pred izbore, ali je posljednji put preskočeno tako da je zadnjih šest godina niko nije održavao. Nada se da će u sklopu projekta posatvljanja LED rasvjete u Nikšiću lokalna uprava riješiti problem i u Vilusima, jer sada samo jezgro MZ ima javnu rasvjetu.
Šabanović ističe da im problem predstavlja i deponija koja je stvorena uz magistralu.
– Slali smo inicijative za odvoz otpada, ali iz iskustva MZ Grahovo vidimo da odvoz ne funkcioniše kako treba, tako da zasad nismo sigurni da li želimo da uspostavimo tu aktivnost i samostalno odvozimo otpad – kaže Šabanović i dodaje da je ove godine u planu rekonstrukcija krova Osnovne škole "Braća Bulajić" koja je stara preko 120 godina.
– Radove će finansirati Ministarstvo prosvjete, a vrijednost projekta je oko 65.000 eura. Nadam se da će moći još nešto odraditi od tih sredstava kako bi dobili dobre uslove za školu koja sada sa područnim odjeljenjima u Rudinama i Broćancu broji 13 đaka – ističe Šabanović.
Sekretar MZ Tomisalav Bulajić za "Dan" kaže da je voda nedosanjani san svih Vilušana.
– Svi stanovnici Vilusa vodom se snabdijevaju iz bistijerni ali to je nedovoljno za život i razvoj ovog mjesta. Bivša lokalna vlast na čelu sa Veselinom Grbovićem pokrenula je inicijativu da se dovede voda iz Bilećkog jezera, koja je već dovedena do Petrovića i razvedena do Vraćenovića. Međutim, krak koji ide put Vilusa ostao je nezavršen. Novo rukovodstvo MZ trebalo bi da bude malo upornije, jer je odavno rečeno da se ništa ne može dobiti ako se ne traži. San svih Vilušana je voda, jer preko nje možemo obezbijediti budućnost i opstanak našeg mjesta. Bojim se da ću umrijeti a da neću dočekati vodu, a nadam se da će bar mlađe generacije doživjeti da se ovaj problem riješi – kaže Bulajić i naglašava da je drugi problem loša putna mreža
– Putevi u selima su veoma loši. Malo ljudi ovdje zimuje, ali ima novih kuća i vikendica gdje dolaze u toku ljeta. Da bi se selo održalo za mještane i vikendaše potreban je asfalst. Nasipanje ne dolazi u obzir jer se ne može u 21. vijeku živjeti bez asfalta, u suprotnom i ovo malo ljudi će otići – ističe Bulajić.
On smatra da je neophodno potencirati na natalitetu i stvaranju porodica "jer samo tako možemo spasiti i sela i državu".
Mještanin Vilusa Đoko Кovačević kaže da je život na selu težak, a posebno ako živite u bezvodnom kraju.
– Trideset godina se niko nije okrenuo ka Vilusima, a i sada je tako. Niko ne misli na nas seljake. Država hoće da unaprijedi poljoprivredu a niko nas ne pita možemo li to i kako. Sada je novina da se uvoze priplodne junice, a niko ne zna da ta krava pije preko 100 litara vode. Mi vodu nemamo da bismo ih držali – konstatuje Кovačević.
Mještanin Zarija Кandić dodaje da Vilušani nemaju ni vodu ni put.
– Za asfalt smo se obraćali Opštini ali još uvijek nema odgovora. Vodu bismo mogli da dovedemo iz Petrovića. Ovo je posno mjesto i dešava se da zasadimo oko 200 kilograma krompira i za dobar rod samo se nadamo kiši. Teško je i zimi jer se ne čiste putevi pa često nije moguće otići ni do ljekara – kaže Кandić.
