Likovna umјetnica Biljana Keković ovih dana predstavlja se naјnoviјim radovima u galeriјi "Pizana" u Portonovom. Postavku, koјa se može pogledati do 4. avgusta, čini 20 slika, srednjih i velikih formata, većinom nastalih posljednjih četiri, pet godina, a ima i radova iz raniјeg perioda. Јer, kaže slikarka, "nema jasnog reza između ciklusa koјi se u nekom periodu prepliću, prelamaju". Izložba јe naslovljena "Misli u pokretu", a naјveći dio novih radova јe iz njenog novog ciklusa "Vode". Tako јe svom prepoznatljivom likovnom izrazu Biljana Keković udahnula plave i zelene tonove.
Istoričarka umјetnosti Petrica Duletić zapisala јe o slikama Kekovićeve, u tekstu pratećeg kataloga izložbe, da slikarkin kolorit zapravo uvodi posmatrača u istraživanje dubljeg sadržaja slike. A, u tim boјama, navodi Duletić, sadržano јe i slikarkino biće, "talog" iracionalnog i podsvjesnog koji Kekovićeva majstorski oblikuje kistom u prostore imaginarnog pejzaža kao svoja duhovna i emocionalna stanja. "Boja je simbol slikarkine unutrašnje nužnosti, njenih snova i sjećanja", navodi Duletić.
– Slikarstvo Kekovićeve spada u reprezentativan opus koji je danas ne samo prepoznatljiv na recentnoj domaćoj likovnoj sceni već i nezaobilazan činilac u kritičkom pregledu njene polivalentne stvarnosti. Njen pristup je senzitivan, zasniva se na intuiciji, imaginaciji i emociji, koja je u osnovi njenog stvaralačkog bića. Najnoviji radovi odaju slikarku prepoznatljivog rukopisa, ubjedljive likovne vokacije. Sve to Kekovićevu svrstava u red promišljenih i zapaženih crnogorskih likovnih umjetnika zrele umjetničke prakse - ocјenjuјe Duletić.
• Zašto ste izložbu u Portonovom naslovili "Misli u pokretu"? Da li je taj naziv uslovljen i Vašim najnovijim ciklusom koji ste nazvali "Vode?
– Ciklus "Misli u pokretu" opisuje slijed mojih unutrašnjih stanja, pa bi "Vode" mogle biti kao drugi naslov koji je sadržan u prvom. Kao što je napisao Albahari - "mijenjam sam sebe da bih ostao isti". Nekad se kroz rad pojavljuje figuracija i prepoznatljivi oblici, takve prikaze preslikavam, kroz plave boje koje su postale dominantne nametnule su se misli o vodi. Promjene se u životu sporo odvijajaju, tako da se i ovaj ciklus nametnuo postupno kao tema o kojoj često razmišljam.
• Što je za Vas voda - da li je to neko smirenje stanja duha i duše, ili pak suprotno tome - jedna ustalasanost, uzburkanost? Potreba da se kreće, ali da se ne ponavlja kretanje a ni čovjek (kao kod Heraklita)?
– Čista vodena površina je kao uzvraćeni pogled, zanimaju me njeni vijugavi oblici, njeni zametci, izvori, uzburkanost, njen tok, tok toka… Prošlost je prisutna u savremenosti sa svim svojim univerzalnim vrijednostima. Zanimljivo je da je Heraklit napisao samo jedno djelo "O prirodi", i poznat je po izreci: "Ne može se ući dva puta u istu rijeku", ili "Sve teče". Za Brodskog je voda "beskonačnost u čistom vidu", i na mene djeluje tako - kao oblik pročišćenja i mira. Upravo kroz vodu koja je providna može se spoznati značaj svjetlosti, značaj njihove dvojnosti: svijetle i tamne strane. Svjetlost svakoj boji daje intezitet, ona daje bezbroj mogućnosti i od nje sve zavisi, prije svega ona stvara atmosferu.
• Kao slikarka, za razliku od nekih Vaših ranijih ciklusa gdje su dominirale neke druge boje i game, kako ste došli do ovih nijansi plave i kako ste im pronalazili "par"? Da li je to možda bilo intuitivno?
– Kao što ste primijetili dominira plava, sve njene nijanse i prelazi ka zelenoj. Često su traženja intuitivna, ima i nesvjesnog, tu su sjećanja koja su se negdje uskladištila i priroda kao stalni "šaptač". Upijam svijet oko sebe. To je kod mene proces gledanja, razmišljanja i traganja. Sam proces je vrsta meditacije, rituala ili obreda, kao kad imate elemente koje stavljate u prostor pa ih možete staviti na sto načina. Uvijek nanovo gledam, često smo skloni da puno toga previdimo. Pokušavam da uspostavim vezu između stvarnosti i slike na zgusnutiji i promišljeniji način. Intenzitet, dubina i masa boje u toku rada stvaraju različite odnose, koji otvaraju nizove bojenih mogućnosti. Neki odnosi boja pojačavaju vrijednosti dok ih drugi umanjuju. Nekad postizanje monotonije daje zapravo na dinamičnosti, tako se stvara ritam.
• I dalje se krećete u apstrakciji. Da li apstrakcija ograničava ponekad komunikaciju s likovnom publikom, posmatračima? Ili se ovdje razumijevanje više postiže emotivnim uvidima?
– Može se reći da je muzika najapstraktnija umjetnost pa je to ne ograničava u komunikaciji. Slikarstvo ima izražajnu moć i sredstva koja su podjednako moćna. Emotivnim uvidima širimo čula, promišljamo o pojavama i suštini sjećanja.
• Mislite li da će Vaše slike iz ovog ciklusa imati isti efekat na posmatrača negdje u zaleđu, kao onaj koji izazivaju sada na obali mora gdje jedna velika vodena površina pruža nebrojene mogućnosti igre, sama sobom, kao i sa svjetlom, ali i kao jedno od mitskih i filozofskih, naučnih prapočetaka života?
– Istraživanje dualiteta svjetlosti i vode otvara mnoge nivoe realnosti od prapočetaka, kako kažete, do mitskih i filozofskih. One nadilaze mogućnosti shvatanja materije u njenom fizičkom obliku, oni su prije poetika čulnog prostora. Htjela bih da otvorim prolaz koji bi posmatrača izveo iz jednog nivoa realnosti u drugi, iz fizičkog u čulni prostor, iz kolektivnog stanja u individualni fizički doživljaj.
