Promocijom knjige mr Miraša Tomovića "Vizantijski vasilevsi: od Konstantina Velikog do Konstantina Dragaša" i koncertom vizantijske muzike u izvedbi Verice Ožegović, Milice Aleksić i Aleksandre Arsenin, na Trgu između crkava u Starom gradu u Budvi svečano otvoren VII Festival "Ćirilicom", čiji su organizatori Narodna biblioteka Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, a pokrovitelj Turistička organizacija opštine Budva.

Na svečanom otvaranju predsjednica Savjeta Narodne biblioteke Budve, profesorica Marija Majkić je istakla da je Festival zasnovan na precizno uređenoj koncepciji, sa uzvišenom misijom borbe za očuvanje ćiriličnog pisma, to jest za ravnopravnost pisama u Crnoj Gori, saopšteno je iz Pi ar sluzbe festivala.

- "Ćirilicom" se bavi osnovama nacionalne kulture, onim na čemu smo zasnovani i opstali kao narod, a ćirilično pismo je bilo i ostalo najtvrđa i najjača spona sa našim korijenom, sa suštinom našeg narodnog bića. Otud naše interesovanje seže do osnivača Budve, Kadma i Harmonije koji su nam donijeli feničansko pismo, do Vizantije, i sve do danas kad mi raspravljamo o kulturnim modelima kao formulama za pomirenje. Zato ovogodišnji program Festivala "Ćirilicom" ne počinje slučajno prikazima knjige Miraša Tomovića "Vizantijski vasilevsi"... - kazala je Majkić.

Sa otvaranja festivala

-foto: Nikola Todorović/ Festival Ćirilicom

Glavni i odgovorni urednik Festivala "Ćirilicom" i predsjednik Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore Radomir Uljarević je rekao da je čuo da su na norveške planine stigli i nikšićki bajkeri, a da je istovremeno na njegovom stolu stajala otvorena knjiga o kraju puta koja se bavi sinhronicitetom pojava kao najuvjerljivijim dokazom o postojanju Boga. Riječ je, kako je pojasnio, o knjizi velike svjetske spisateljice Olge Tokarčuk, koja je gošća sedmog izdanja Festivala i dobitnica nagrade "Književni plamen" Nove knjige, koja će joj biti uručena upravo u Budvi.

- Ta esejistička knjiga "Blagi pripovjedač" počinje pričom o onom putniku koji se uputio na kraj puta i došavši do samog kraja kroz zavjesu je kao u pozorištu progledao na drugu stranu, štaviše i provukao svoj putnički štap, i sada on zadivljeno gleda tako nevjerovatne, očaravajuće prizore, zasljepljujuće ljepote za kakve nije mogao pretpostaviti da postoje sve dok je bio zarobljen u svom ranijem svijetu u prethodnom životu. Kao što ni novorođenče dok je još u majčinoj utrobi ne može ni da zamisli kako izgleda drugi svijet, došavši k nama ne može se nagledati ovoga svijeta i njegove zasljepljujuće ljepote. I svi mi kao da žudimo da progledamo na drugu stranu, da nestrpljivu radoznalost koja nas tjera na put zadovoljimo i da provjerimo i ugledamo nevidljivo, jer vidljivo je "samo omot oko nevidljivog", rekao bi Ava Justin, tek ona zavjesa na pozornici. A šta je umjetnost ako nije čežnja da ugledamo nevidljivi svijet i zavjese ove pozornice se dižu da nam otvore taj pogled, samo što mi moramo biti spremni da se susretnemo sa fantazijama koje je našao bezimeni putnik i da uživamo u njima. A tamo iza zavjese čeka nas azbučna istina, ćirilično pismo, ona istina koju su ravnoapostolni Ćirilo i Metodije povjerili nama na čuvanje. Svi programi koje mi već sedmu godinu zaredom ovdje proiznosimo pred publiku žele da, makar samo na trenutak, preusmjere našu pažnju na nešto tako važno, tako zadivljujuće, očaravajuće, što se vidi tamo iza zavjese koja je na kraju puta, na kraju jednog i na početku drugog svijeta, tamo kamo su se zaputili i ovi nikšićki bajkeri - kazao je Uljarević.