<p>Boјana Kovačević, direktorka Narodnog pozorišta u Somboru</p>

Boјana Kovačević, direktorka Narodnog pozorišta u Somboru / grad teatar

Direktorka Narodnog pozorišta Sombor: Grad teatar je dvomjesečni praznik umjetnosti u srcu Budve

Pod upravom Bojane Kovačević, koja je od 2019. godine na čelu Narodnog pozorišta Sombor, a po struci je master sociologije, nastavila se dugogodišnja saradnja ovog pozorišta sa јavnom ustanovom Grad teatar, koja je prošle godine donijela bogate plodove kroz niz uspješnih projekata i predstava, koje su dodatno učvrstile kulturne veze između dvije institucije, unoseći novi kvalitet na regionalnu pozorišnu scenu.

Ovoga ljeta, u koprodukciji Grada teatra i Narodnog pozorišta Sombor, održana je premijera predstave Protekcija Branislava Nušića, u režiji Milana Neškovića. Ovo je bila idealna prilika da sa Kovačević razgovaramo o saradnji, impresijama nakon premijere, kao i o stanju teatra u regionu.

• Možete li nam reći nešto više o dosadašnjoj saradnji između Narodnog pozorišta Sombor i Grada teatra? Koji su najznačajniji projekti na kojima ste radili zajedno?

– Saradnja Narodnog pozorišta Sombor i Grada teatra traje od samog osnivanja festivala. Ona se ogleda u brojnim zajedničkim koprodukcijama i produkcijama Narodnog pozorišta Sombor koje su gostovale na festivalu. Da pomenem samo posljednje godine, na Gradu teatru smo učestvovali sa predstavama Ibi the Great, Tartif, Galeb, a u posljednje dvije godine smo zajednički uradili predstave Radovan III Dušana Kovačevića u režiji Vita Taufera i Protekciju Branislava Nušića u režiji Milana Neškovića.

• Kako je počela saradnja između Vaše dvije institucije i šta mislite da je ključ njenog uspjeha? Koliko je važno za Narodno pozorište Sombor da bude dio festivala kao što je Grad teatar?

– Za Narodno pozorište Sombor je ova saradnja izuzetno važna. Ona se temelji na iskrenosti, međusobnom povјerenju i poštovanju. Mislim da o uspјehu naše saradnje najbolje govori podatak da smo predstavu Radovan III koja je premijerno izvedena prošle godine na Gradu tetaru, za ovih godinu dana odigrali 25 puta. Institucije i festivale čine ljudi. U Gradu teatru rade istinski posvećenici koji su vrlo lako "kliknuli" sa nama Somborcima. U tom kliku je tajna.

• Kako ste zadovoljni premijerom predstave Protekcija na festivalu? Koje su Vaše impresije o izvođenju i reakcijama publike?

– Veoma sam zadovoljna. Mi smo predstavu gotovo završili u Somboru, i kada smo došli u Budvu, zaista smo svi vapili za publikom i njihovim reakcijama. Pošto je riječ o komediji, vodvilju, glumcima je ta povratna reakcija izuzetno važna. Svako izvođenje u Manastiru Svete Trojice u Stanjevićima bilo je sve punije i punije, što najbolje govori da je predstavu pratio i dobar glas. Krajem septembra nas čeka somborska premijera.

• Da li već planirate nove projekte i koprodukcije sa Gradom teatrom za naredne sezone? Možete li podijeliti neke detalje?

– Za sada sigurno mogu reći da ćemo i sljedeće godine na festivalu izvesti predstave Radovan III i Protekcija.

Festival sa progresivnim književnim, muzičkim i likovnim programom

• Kako procjenjujete uticaj festivala Grad teatar na razvoj i promociju teatra u regionu? Koliko su Vam važni festivali kao platforma za umrežavanje i saradnju sa drugim pozorištima i umjetnicima?

– Festivali su mjesto susreta umjetnika međusobno, umjetnika sa publikom, kulturnih radnika. Uticaj Grada teatra je značajan i velik u cijelom regionu, to govori i činjenica da se sva važna pozorišta sa ovih prostora rado odazivaju pozivima za učešće. Grad teatar je zaista dvomjesečni praznik u Budvi. Ja govorim samo sa aspekta pozorišta, ali ne smije se ne pomenuti da je to, takođe festival sa veoma progresivnim književnim, muzičkim i likovnim programom.

• Koliko je značajno što su na čelu Narodnog pozorišta Sombor i Grada teatra žene? Kako vidite ulogu žena u vođenju kulturnih institucija i pozorišta u današnjem vremenu?

– Svoj odnos sa Milenom Lubardom Marojević ne posmatram kroz to da smo žene, već je posmatram kao izuzetnu koleginicu sa kojom mi se poklapaju umjetnička viđenja, stavovi po pitanju kulturnih politika i pozorišne etike. Ne znam baš da li bih kao prednost za ijedan posao izdvajala neki konkretan pol, ali vjerujem da bi bilo bolje promisliti u kakvim društvima živimo ako je najviše rukovodećih pozicija ženama povjereno baš u kulturi, i kakav odnos prema kulturi takva, suštinski patrijarhalna, društva imaju.

• Koje su glavne prednosti i izazovi u vođenju jedne pozorišne institucije u današnjem društvenom i kulturnom kontekstu?

– Prednost je što možete da imate svoju oazu, svoj mir i balon u kome živite, da se ponekad sakrijete u neki ljepši i bolji svijet od onog stvarnog. Izazovi su najviše finansijske prirode ili su uslovljeni finansijama.

• Šta mislite da bi moglo unaprijediti pozorišnu scenu?

– Vjerujem da je pozorište bolji dio društava u kojima živimo. Mislim da je neophodna suštinska promjena o poimanju kulture i njenom značaju za svako društvo da bi se išta suštinski unaprijedilo. Sve ostalo su slučajni događaji.

• Koje korake preduzimate da bi Narodno pozorište Sombor ostalo relevantno i inovativno?

– Trudimo se da angažujemo najatraktivnije reditelje iz regiona, da repertoarsku politiku promišljamo kroz prizmu ansambla Narodnog pozorišta Sombor, da u maksimalnoj mjeri, koliko to zakonski propisi i finansijski uslovi dozvoljavaju, angažujemo mlade ljude.

• Koji su Vaši lični ciljevi i ambicije kao direktorke Narodnog pozorišta Sombor?

– Da Narodno pozorište Sombor ostane na onom nivou na kojem je posljednjih decenija na pozorišnoj mapi u regionu. I da svima koji u njemu rade ostane oaza.