Minut ćutanja na početku, a na kraju, višeminutni, gromoglasni aplauz, ovacije glumcu Stevanu Radusinoviću (1977 - 2024), i danas, na komemoraciji na njegovoj nekadašnjoj matičnoj sceni, u Crnogorskom narodnom pozorištu. Ovacije za sve ono što je Radusinović značio i bio svojoj porodici, teatarskim kolegama, prijateljima, ali i u znak poštovanja za ono što je predstavljao i bio na crnogorskoj pozorišnoj i umjetničkoj sceni. U tom među prostoru sjećanja, u sat vremena nabijenih emocijama prisutnih u sali, i onih koji su se od Stevana Radusinovića oprostili iskrenim i dirljivim govorima, nizale su se fotografije i scene iz pozorišnih predstava i filmova u kojima je ostvario role koje su svaka na svoj način bile upečatljive i perfektno glumački izbrušene.
Kako je podsjetila Zorana Kralj, ispred CNP-a, Radusinović je ovaj život napustio u rodnoj Podgorici, 4. avgusta ove godine, a komemoracija je bila prilika da se prisutni u CNP još jednom prisjete i svega onog što ga je činilo potpuno drugačijim, osobenim, neponovljivim. Jer, Radusinović je bio neko ko je već pri prvom susretu ostavljao trag i ostajao upamćen, rekla je Kralj.
Ona je pročitala i telegram koji je uputila ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u kojem se ističe da će Radusinović ostati upamćen kao čovjek jedinstvenog umjetničkog rukopisa, voljen od strane kolega i publike, koji je svoj životni put u potpunosti posvetio glumačkom pozivu i obogatio crnogorsku pozorišnu scenu nezaboravnim ulogama i predanim radom. Vujović je naglasila da je Radusinović snažnim umjetničkim pečatom ostavio neizbrisiv trag u brojnim pozorišnim predstavama.
Podsjetila je i na riječi kojima su se od Radusinovića oprostili iz FIAT-a, Gradskog pozorišta Podgorica, Centra za kulturu Tivat.
O omiljenom kolegi i omiljenom glumcu, govorile su i njegove koleginice s klase, Vesna Vujošević Labović, umjetnička direktorka CNP-a, i prof. Dubravka Drakić, ispred Udruženja glumaca Crne Gore, obje ističući da je Radusinović bio neko ko nije trpio patetiku i ko je volio da se problemu priđe u samoj srži.
Vujošević Labović prisjećajući se studentskih dana na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, istakla je da je Radusinović i tada, kao i kasnije kao profesionalac, bio pouzdan partner, no isto tako neko ko je prednjačio u promišljanju i ozbiljnom pristupu, pritom, bio je neko ko je bio izuzetno duhovit i uvijek radoznalog duha.
– Uvijek u želji za novim znanjima, poznanstvima, različitm zemljama i kulturama, "vječiti student" - rekla je Vujošević Labović, dodajući da vjeruje da se i danas šeretski smije, u nekom omiljenom pozorišnom kutku, kako je uspio da sve okupi i poveže. "Ovaj svijet je postao uzak za tebe, pa si po starom običaju prebacio ranac i ceger, i krenuo dalje ka novim znanjima i prostranstvima. Neka je mir sa tobom, slava ti i hvala", rekla je Vujošević Labović.
Formalnosti, patetika, ono što je uobičajeno, nije bilo izbor Stevana Radusinovića, rekla je Drakić.
– Stevane, bježao si od svega što je imalo miris provincije i površnosti. I sad, treba da se oprostim od tebe, i da preskočim ono što i u glumi nikako nisi volio, a to je patetika. To treba da bude posljednji izazov koji si nam zadao. Sa koliko si elegancije, lucidnosti i samo tebi svojstvenog šarma bježao od gordosti i težinjanja sveprisutnog, od dnevne politike, od velikih riječi, od samozvanih velikana i umjetnika, od kojih si se branio britkim jezikom, provokativnim humorom i duhovitim komentarima. Rijedak, jedinstven dar, da prepoznaš vrijednost, da podržiš mladost, da utješiš slabost, duhovno, ali kroz istinsku potrebu za smislom. Sve si mogao da igraš. Tvoja glumačka inteligencija često je prevazila umjetničke standarde ekipa sa kojima si radio. Sve si razumio, otkrivao i učio lako. I ti si bio lagan za saradnju, komunikaciju, razmjenu. Sve je sa tobom bilo lepršavo, nasmijano, drugačije - rekla je Drakić. Kako je istakla, Radusinović je bio "dječak sa željom da mijenja i sebe i svijet oko sebe", ne nailazeći uzvijek na pravi odgovor okruženja.
U ime FDU emotivno se obratio dekan dr Edin Jašarević, napominjući da s ponosom ističe koliko je Radusinović odigrao uloga u pozorištu, na filmu, u serijama. "Stevana ćemo pamtiti prije svega kao veoma sugestivnog i darovitog glumca, ali i kao veoma talentovanog i obrazovanog saradnika na mnogobrojnim projektima u kojima nam je bio snažna podrška", rekao je Jašarević.
– Stevan je svojim radom i talentom značajno doprinio razvoju domaćeg dramskog stvaralaštva svojim osobenim, ličnim i nezaboravnim umjetničkim rukopisom. Ono što je krasilo Stevana, pored nemjerljivog šarma i veoma pronicljivog i ljubopitljivog uma, bila je strast prema umjetničkom procesu kojem je bio nezamjenjivi kolega i saradnik sa svima sa kojima je radio i koji ga se danas rado osjećaju. Uvijek prisutan i budan, znao je da u svakom procesu dodaje jedan specifičan i oštrouman ugao gledanja koji se činio uvijek objektivan, promišljen i logičan - rekao je Jašarević, ističući da je zato danas važno podsjetiti koliko je znao i bio sposoban da razumije okruženje u kojem stvara i što je najvažnije, ostavi svoj ljudski i profesionalni pečat na sve one ljude sa kojima je radio.
U svoje i ime porodice Radusinović, prisutnima se obratila i Nela Krnić, prijateljica Stevana Radusinovića. Ističući da još uvijek ne vjeruje da ga fizički nema, istakla je da je Radusinović uvijek bio korak ispred vremena, da je bio plemeniti vitez života, koji je u svemu i svima vidio dobro i ljubav.
– Danas nas je na ovom mjestu okupila ljubav i iskonska dobrota. Stoga vas molim da samo ljubav i dobrotu ponesete sa ovog mjesta. Jedino tako možemo biti bliže našem Stevanu - rekla je Krnić, nakon koje se prisutnima obratila i njegova prijateljica Marina Čavić.
