<p>Učitelj objašnjava zašto je škola važna</p>

Učitelj objašnjava zašto je škola važna / -SRDJAN BOLJEVIC

Dječja kreativnost je neprocjenjiva

Što je to što je zajedničko svoj djeci u različitim epohama? To je prekid djetinjstva koji se događa našim polaskom u školu, i s tim se suočava svaka generacija – kaže Vujović, jedna od dramaturškinja uspješno premijerno izvedene predstave „San po Vuku”

Kada djeca igraju za djecu, dešava se interakcija koja je ipak drugačija u odnosu na interakciju koju s djecom postižu odrasli glumci. Naročito kada je u pitanju odgonetanje prelomnih tačaka svakog djetinjstva, kao što je polazak u školu. Odnosno, početak ispunjavanja prvih obaveza u životu svakog djeteta. To potvrđuje i uspješna premijera predstave "San po Vuku" koja je izvedena preksinoć u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Predstava na scenu donosi izmaštanu, jednako kao i moguću, priču o počecima školovanja Vuka Stefanovića Karadžića. Priču o tome kako mali Vuk ne prihvata polazak u školu, kao ni svog učitelja i drugare, te kako mu kroz san, u kome on postaje jedan od glavnih aktera naših narodnih bajki, dočarali su nam mali glumci: Vuk Čađenović, Mia Pernjak, Vasilije Radović, Nikola Radonjić, Milica Radonjić, Anja Vučićević, Daris Dizdarević, Sofija Vujović, Kalina Popović i Sonja Brković. Komad je nastao po tekstu Sandre Vujović i Ane Ćetković, na inicijativu Zore Ćetković, a režirala ga je Teodora Kipa.

Dopala im se gluma, kao i bajke

Djeca koja igraju u predstavi pohađaju koreo-dramski studio Teodore Kipa. Vuka Stefanović igra Vuk Čađenović koji kaže da mu je ovo bila prva glavna uloga. Priznaje da je bilo malo treme pred početak igranja, ali, kad je počelo, i trema je nestala.

– Inače mi se sviđaju bajke, i volim da ih čitam. Volim da čitam i lektiru, i mogu reći da su mi se svidjeli Nušićevi "Hajduci" - kaže Čađenović.

Opasnog, ali pravičnog Zmijskog cara igra Daris Dizdarević. On igra i autoritativnog Uču.

– Htio bih da se zahvalim i Vesni (Kipa) i Teodori, kao i Sandri, jer sam i počastvovan time što sam igrao u ovoj predstavi, a i dopalo mi se da glumim – kaže Dizdarević.

A, Cara Trojana, igrao je Vasilije Radović.

– Ovo je bilo novo iskustvo za mene, ali je bilo lijepo, i bilo je zabavno dok smo radili – kaže Radović.

Nosilac projekta je podgoričko Kolo srpskih sestra "Sveti Marko" koje je konkurisalo s projektom "Bogatstvo srpske narodne bajke - tumačenje u učionici i na sceni" kod Ministarstva inostranih poslova Republike Srbije i Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu. Projekat su pomogli i Saborni hram, kao i Crnogorska kinoteka, te profesorice Univerziteta Crne Gore dr Dijana Vučković, dr Neda Andrić i dr Vesna Bratić.

– Projekat je urađen na osnovu zbirke narodnih bajki koje je Vuk Karadžić sakupio i objavio 1853. godine. Za izradu projekta, dramaturgiju i režiju angažovali smo profesionalce iz raznih oblasti, koji su imali potpunu autonomiju u svom radu - navela je Olga Stojanović, predsjednica podgoričkog Kola srpskih sestara, dodajući da je po odzivu publike očigledno da su ovakve predstave potrebne.

Dramaturškinja Sandra Vujović kaže da su rad počele još prije pandemije koja je prekinula proces. S koleginicom Ćetković došla je do toga da to treba biti edukativan komad, koji će se baviti i kulturnim naslijeđem Balkana.

– Kada smo razgovarale o temi i koja bi to možda najznačajnija istorijska ličnost bila za cjelokupni Balkan, shvatili smo da je to Vuk Stefanović Karadžić. Pristupili smo temi s aspekta njegovog djetinjstva. Jer, razmišljale smo i tome što je to što je zajedničko svoj djeci u različitim epohama. A to je prekid djetinjstva koji se događa našim polaskom u školu, i s tim se suočava svaka generacija, i proživljava taj problem i navikava se na obrazovni sistem i usvajanje novih znanja, a da bi se formirali kao ličnost – kaže Vujović. Dodaje i da su se trudile da obuhvate najzanimljivije segmente učinka Vuka Stefanovića Karadžića u našoj kulturi, a to je svakako prikupljanje narodnih umotvorina i reforma jezičke norme. Ujedno, htjele su da istaknu i značaj obrazovanja. Bajke su, dodaje, birale namjenski, jer su htjele da obrade što više situacija s kojima se djeca iz generacije u generaciju suočavaju, i da pošalju poruku koliko je važan dobar odnos s drugarima i poštovanje nastavnika.

Komad je režirala Teodora Kipa, koja je i sama dramaturškinja. Zanima je scena, ples, pokret, voli i da koristi mjuzikl elemente, zato je i krenula u izazov režije dječje predstave, i to na nagovor Vujovićeve. Zanimljive su joj bile probe, naročito one prilikom kojih su djeca prikazala kako oni sami doživljavaju likove koje tumače.

– Dobijali smo dobre povratne informacije od djece, i to je bilo naročito interesantno. A, intenzivno smo s njima radili, čak i dvaput dnevno po nekoliko sati. No, to je za njih igra, oni to vole – kaže Kipa, dodajući da je njihova kreativnost neprocjenjiva.

Autorke najavljauju da će komad u Podgorici ponovo igrati pred početak školske godine.

Ž.J.