Budvanska premijera je zakazana za 15. avgust na sceni između crkava sa početkom u 21h, aU prostorijama JU Grad teatar danas je održana konferencija za medije povodom premijere predstave "Radovan III". Predstava je koprodukcija JU Grad teatar i Narodnog pozorišta iz Sombora, nastala prema tekstu Dušana Kovačevića u režiji Vita Taufera. Ovo je druga predstava koju Taufer režira za festival Grad teatar.

"Prvi put sam radio 1989. godine koprodukicju sa Makedonskim dramskim teatrom i od tada su prošle 34 godine. Mislim da se Budva dosta promijenila, ne bih je prepoznao. Kad sam se odlučio za taj Kovačevićev tekst, mislio sam da je vrijeme da se nakon 50 godina to pročita iz današnjeg ugla. Ipak, kao što vidimo na primjeru Budve, puno toga se desilo i promijenilo. Kovačevićev rad obožavam, više sam ga znao osamdesetih godina kroz filmove tako sam taj projekta zamišljao na neki filmski način. Dobro smo radili u Somboru, ovdje imamo mali problem sa bukom i okolinom, ne mogu reći da to nije problem. Borimo se i mislim da ćemo se izboriti i napraviti predstavu onako kako treba", kazao je on.

Konferenciju za medije je vodila Svetlana Ivanović, glavna urednica festivalskog programa koja je kazala da je "Radovan III" toliko godina postoji u kulturnoj svijesti publike te da je ovo čitanje u izvornom žanru, te da samim tim nije komedija već tragedija. Taufer se saglasio i dodao da jedan tekst može da se čita na različite načine u svakom trenutku i na svakom prostoru.

"Za pedesetogodišnjicu mislim da je ovo pravi trenutak. Nemam apsolutno nikakav problem sa slikom koju ljudi u ovom regionu imaju o tom tekstu. Interesantno mi je kad sam pogledao "Radovan III predstava" na Wikipediji piše da je to srpska predstava između određenih godina što mi je bilo interesantno i simptomatično jer je ovo prije svega tekst napisan 1973. godine. Tek onda je nastala predstava i to se malo zaboravlja. Zato sam odlučio, ne samo kao izazov, nego zato što smatram da je to fenomanalan tekst koji je savršeno napisan i da ćemo ga onako kako je napisan. Što se tiče sadržaja i forme mi igramo tekst kakav je Kovačević napisao prije 50 godina."

Bojana Kovačević, upravnica Narodnog pozorišta u Somboru je istakla da je uvijek lijepo biti u Budvi i da joj je drago što je nastavljena saradnja sa festivalom Grad teatar.

"Somborsko pozorište sarađuje sa Budva Grad teatrom praktično od samog osnivanja festivala i to su uspješne saradnje iz godine u godinu. Kada sam malo pogledala malo shvatila sam da je dobar dio ansambla rastao zajedno sa festivalom Grad teatar. Zaista mi je bilo posebno drago kada smo dogovarali ovu koprodukciju jer je ovo, nakon 2007. godine, prvi put da zajedno radimo na nekoj predstavi. Posebno zadovoljstvo nam je bilo to što Vito Taufer režira predstavu jer je on jedan od najznačajnijih reditelja u regionu i ne režira tako često u Srbiji. Nadam se da su se sklopile kockice i da će publika zaista moći da vidi nešto lijepo", kazala je Kovačević.

Glumac i umjetnički direktor NP Sombor Saša Torlaković se tokom boravka u prosotorijama JU Grad teatar prisjetio mnogih trenutaka koje je, kako je naglasio, važno sačuvati.

"Vidio sam ovdje plakat za predstavu "Ogovaranje" u režiji Ljubiše Ristića i zapravo mi je to utisak od kad sam ovdje. Bilo je prije par noći "Veče posvećeno Nebojši Glogovcu" i mislim da jedan od zadataka Grada teatra treba upravo da bude čuvanje od zaborava jer smo skloni da brzo zaboravimo neke važne i značajne stvari. Tako i ovaj tekst koji je prije 50 godina rađen. I to je na neki način čuvanje od zaborava. Priča o Bogoboju Rucoviću u predstavi "Ogovaranje", o jednom divnom glumcu, je isto čuvanje od zaborava. Ovaj festival ima i tu jednu misiju da, osim što njeguje i nove i mlađe pisce, da se svi zajedno nekako trudimo da čuvamo pravu baštinu koja je toliko opstajala. Zato je danas zanimljivo čitati "Radovana III", nekako je kontekst durštveni malo drugačiji. Mislim da se komad i tekst dobro drže i u današnje vrijeme. Posebno nam je drago što nam dolaze i mladi glumci sa strane, divne kolege iz Crne Gore, mislim da je ta simbioza naših glumaca i ovih divnih mladih ljudi rezultirala jednom dobrom predstavom", istakao je Torlaković.

Direktorica JU Grad teatar je podsjetila da je Narodno pozorište Sombor prvi put gostovalo na Gradu teatru 1994. godine, te da su to upravo godišta mlađe generacije glumaca koji igraju u ovoj predstavi.

"Stasavala je jedna generacija glumaca onda, a uz ovu saradnju stasavaju i nove generacije. Za mene je važno što je stasala i jedna generacija publike koja je, takođe, gradila svoj ukus i poimanje pozorišta dobrim dijelom i kroz gostovanja Narodnog pozorišta iz Sombora i kroz njihove produkcije i par koprodukcija koje su se desile do sada. Poklopilo se u ovom projektu nekoliko stvari kojima smo se radovali. Jedna je kontinuitet saradnje sa NP Sombor koje nije tu slučajno, već je ta ljubav između Budve i Sombora prisutna i ima svoje pravilo. Na drugoj strani je ta naša dugogodišnja želja da sarađujemo sa rediteljem Vitom Tauferom i više puta smo razgovarali koji bi se tekstovi mogli raditi. Sve to zajedno se u ovom trojstvu između reditelja i naša dva koproducenta negdje steklo u jednoj predstavi koju ćemo zajedno pogledati, sigurna sam, na zadovoljstvo publike. Kada smo objavili da će se raditi tekst "Radovan III" prva asocijacija nekog šireg auditorijuma jeste asocijacija na poznatu glumačku ekipu koja je učestvovala u toj predstavi. Ali kada ih pitate o čemu se radi u tom tekstu, malo ko zna da odgovori i šta je suština samog tog teksta. Čast nam je što će ovih dana sa nama biti pisac Dušan Kovačević koji će govoriti upravo o tome. Postoje dramski tekstovi koji su odlični sami po sebi, koji zažive u jednom projekltu i ne treba ih blokirati. Kad bi to tako bilo onda niko ne bi ponovo više igrao "Hamleta" ili bilo koji drugi značajni dramski tekst. U tom smislu je ovaj projekat jako važan", naglasila je Lubarda Marojević.

Ninoslav Đorđević koji tumači glavni lik u predstavi "Radovan III" je govorio o izazovima sa kojima se suočavao pripremajući ovu ulogu.

"Ljudi me često pitaju imam li tremu i ja im kažem da nemam nikakvu iako sam kao mali znao napamet čitavu predstavu i imitirao Zorana Radmilovića. Bilo je prvih par proba kada je izlazilo nešto kao naučeno tako u djetinjstvu, uđe u vas ta melodija i način na koji se izgovaraju replike. To je bio najveći izazov, izbaciti iz sebe te naučene konstrukcije, nešto što si i navikao da čuješ i tako kako je nekada izgovorio neko drugi. U svakom slučaju, ti pred sobom imaš jedan dramski tekst i imaš jedan dramski problem koji treba da riješiš, tako se i "Radovan III" ne razlikuje od bilo kog drugog pozorišnog zadataka. Ono što je bilo osvejžavajuće jeste sjesti za taj dramski tekst i vidjeti da on nije potpao u to da je pisan u nekom sistemu koji je bio prije toliko godina. Nekako je sablasno akutelan, posebno u tom konstantnom verbalnom i fizičkom nasilju koje se odvija unutar te porodice i te zajednice. Taj jezik nasilja i uslovno rečeno gaženja preko mrtvih da bi se došlo do nekog stausa i moći je potpis ovog vremena. U tom smislu je "Radovan III" izuzetno aktuelan."

Glumici Mariji Maši Labudović će ovo biti prva uloga u koprodukciji Grada teatra.

"Prvi put igram i u Budvi, prelijep je grad. Jeste problem muzika i atmosfera koja postoji u Starom gradu iako je predivno što to postoji, ali ja na to gledam kao na neki izazov. Morale su neke stvari da se promijene u odnosu na ono što smo pripremali u Somboru, to je potpuno priordno i možda je bolje za ovu našu priču. Ja igram Radovanovu ćerku koja je već pet godina u drugom stanju i ona je možda jedina žrtva tog sistema, disfunkcionalne porodice koja je puna nasilja, koja je žrtva svojih partnera, roditelja, sestre. Ona je lutka u cijeloj toj priči i nema svoje ja. Voljela bi da ima, ali ne zna za bolje i durgo. Naučena je na to i poslušna je, barem bi trebalo da bude. Ne bih uopšte pričala o toj kultnoj predstavi, ja je pamtim preko CD- a i videa na Youtube-u. Kada sam uzela prvi put da čitam tekst morala sam da se vraćam ispočetka, tekst se tiče mnogih stvari, priča o mnogim problemima, angažovan je. Bilo je zanimljivo, inspirativno i ponosna sam na svoju ekipu koja uprkos problemima ima snagu i volju, zaista smo uzbuđeni. Mislim da je konačno vrijeme da nas publika pogleda i nadam se da će ova predstava imati dug život."

Glumac Pavle Popović je zahvalio direktorici Grada teatra što mu je još jednom ukazala priliku i dala povjerenje da radi sa divnim kolegama i rediteljem.

"Jako je značajno za nas mlade glumce ovo što radi Milena Lubarda Marojević jer vidite kakva je situacija zadnjih godina, mi smo inače u deficitu sa scenama, pozorištima i festivalima. Trenutno je aktuelno gašenje scene Buća, to se slično desilo i ovdje sa scenom na Citadeli. Svaka čast na tome što ste smogli snage, entuzijazma i energije i prenijeli festival na scenu između crkava što nimalo nije lako. Neko bi rekao da je bezumno smjestiti teatar na tom platou s obzirom na veliki promet i obližnje kafiće. Želim da vam čestitam na velikom trudu i upornosti, to je jako značajno za nas što imamo priliku da igramo na ovom festivalu i sarađujemo sa ovakvim kolegama. Što se same predstave tiče, bilo je divno raditi sa svima, jako je bitno za nas da razmjenjujemo iskustva i samo tako možemo rasti kao glumci. Tako širimo vidike, vidimo druga pozorišta i ansamble."

Budvanin Lazar Nikolić, poput svoje koleginice, prvi put igra u koprodukciji Grada teatra.

"Kao neko ko je rođen u Budvi i ko je kao dijete gledao predstave sa onih zidića i švercovao se, uživao u toj magiji, uvijek mi je bila želja da stanem na te daske. Posebno kad sam upisao Akademiju. Tako da bih se, takođe, zahvalio direktorici i cijelom Gradu teatru jer mi se ta želja ostvarila. Zahvalio bih se Somborskom pozorištu i cijeloj ekipi jer su nas stavrno prihvatili kao svoju djecu, od portira do upravnika. Zaista nam ništa nije falilo. Mislim da smo napravili jedan dobar posao u ovoj predstavi. Što se tiče samog konteksta i poruke koju mislimo da ćemo prenijeti publici, tekst se bavi bitnim temama, počevši od porodice i statusa žene u današnjem društvu. Živimo u trenutku kada mi se čini da je nasilje veoma prisutno i pravi je trenutak da se ovako nešto prikaže publici. Mislim da neće biti toliko smijeha koliko će biti reakcija i toga da se ljudi zapitaju gdje to živimo, kako živimo i koliko se izgubila empatija i odnos prema ljudima. Zanemarujemo ljude pored sebe, a samo nam je bitan naš cilj, kapital i šta ćemo sjutra da jedemo, popijemo i koja kola ćemo da vozimo. Umjesto da nam bude bitno je li neko pored nas dobro. Kada smo posljednji put nekog iskreno pitali kako je, a da to nije bilo u nekom mimohodu."