Mlada pjesnikinja iz Podgorice Milena Radević diplomirala je francuski jezik na nikšićkom Filološkom fakultetu. Trenutno pohađa master studije na Fakultetu političkih nauka. Nedavno, predstavila јe u KIC "Budo Tomović" svoјu prvu zbirku pjesama "Ekspres lonac" (OKF, Cetinje). Dobitnica je dvije treće nagrade na konkursu za mlade pjesnike na 50. i 51. "Ratkovićevim večerima poezije" u Bijelom Polju. Pјesme su јoј obјavljivane u časopisima, reviјama, a publikovane su i na više stranih јezika. Počela je da piše poeziju kada joj je bilo 16 godina.
"Milena Radević nalazi adekvatan, originalan i svjež izraz za bunt u svojoj lirici, bilo da je riječ o formulisanju sopstvenih feminističkih stavova, ili o prkosu gdje god se individualno sudara sa kolektivnim, ali i u odgovoru na druge izazove koje u zbirci tematizuje – poput digitalnog opredjeljenja i automotizovanosti savremenog svijeta", ocјenjuјe Valentina Knežević u pogovoru zbirke "Ekspres lonac".
• Kako je sve počelo?
– Oduvijek sam imala dara za pisanje, tako su mi makar govorili u osnovnoj školi, kad se svi oprobavamo u sastavima, ali nisam to gajila tad. Jednostavno mi se desilo da sam počela da pišem. Imala sam svega nekoliko pjesama i onda se pojavio konkurs Foruma mladih pisaca KIC-a i bila sam u fazonu, hajde baš da vidim. Došla sam u tu grupu i dan danas sam dio nje i njima sam veoma zahvalna na pravom usmjerenju. Kroz Forum i koordinatorski posao Valentine Knežević i kasnije urednice Jelene Knežević, dobila sam uvid u savremenu poeziju poslednjih 10, 20 pa i 30 godina. To mi je leglo, jer moj stil nikad nije bio rima, nikad nije bio po uzoru na klasike, već slobodna forma koja je mi јe interesantna.
• Ko je bio inspiracija, pokretač za pisanje?
– Teško mi je da navedem samo jedno ime. Ali, mogu pokušati. Poslednji talas, a istovremeno moj prvi kontakt sa modernom - Vasko Popa. To su nove forme i eksperimentisanje koje me privuklo. Ne samo one romantične pjesme poput "Očiju tvojih da nije", nego čitav taj ciklus "Daleko u nama".
• Kako biste opisali nekome Vašu zbirku "Ekspres lonac"?
– To su teme koje zanimaju sve mlade ljude danas - naše okruženje, naše društvo, naš patrijarhat, naše tradicionalno društvo, ženu u njemu. Poseban dio zbirke tematizuje ženske perspektive, ženske stavove, ženska iskustva. Ima, naravno, i intimnih pjesama, kao što je jedan porodični ciklus kojim osvješćuјem moјe djetinjstvo. Neke pjesme o poeziji, govore i o tome kako osvješćuјem sebe kao pjesnikinju, koje borbe prolazim sama sa sobom i sa svojom kritikom, i šta želim da moja poezija da bude ili ne bude.
• Pjesme su Vam prevođene na više stranih jezika. Što to za Vas znači?
– Znači mi što јe nekoliko mojih pjesama prevedeno na strane jezike. I sama sam filolog pa mi je to posebno, a pomisao da me čitaju van naših granica je stvarno nevjerovatna. Nažalost, većinu tih jezika na koje sam prevedena ne razumijem. Razumjela bih prevod na engleskom i naravno ovaj na francuskom. To je rizik koji moram da preuzmem - da stavim svoju poeziju u ruke prevodioca. Ti prevodioci su svakako pažljivo birani i vjerujem da su to ljudi koji su odradili posao najbolje što mogu i nadam se da im nisam bila izazovna u tom pogledu.
• Koliko je perfekcionizam preporučljiv za stvaraoce?
– Imam te momente perfekcionizma, moje zamisli kako nešto treba da izgleda i želju da to zadovoljim i da to ostvarim – pa onda detaljišem. Ali, mislim da svakako treba biti iskren prema sebi, treba malo izaći iz sebe i shvatiti da možda baš nisi nešto sjajno odradio. Budi iskren prema sebi i potrudi se, bilo da je poezija ili nešto drugo u pitanju. Stvarno sam samokritična, možda sam zato i odlagala ovoliko vremena, a mislim da je to u jednoj normalnoj dozi dobro za moje stvaralaštvo.
• Što biste savјetovali mladima, koјim savjetom biste ih ohrabrili da stvaraјu?
– Ono što sam ja od starta naučila kroz Forum jeste da se na poeziji radi. Često smo čuli da kad se kaže kako ja radim na svojoj pjesmi, svojoj poeziji to je malo, kao - `ah to je izraz duše, ne smiješ to da diraš, to jednom kad se napiše nemoj taći`. Imam neke pjesme koje su iz prve uspjele i presrećna sam. Ali, nije to uvijek slučaj i ti osjetiš, pogotovo kad je naglas pročitaš, da tu može još nešto da se uradi, da jedna pjesnička slika nije podjednako dobra kao ona prethodna ili da nisi dobro završio, ili da imaš problema sa melodičnošću. Tek kad pročitaš taj stih shvataš da je to samo jedan običan stih kojeg si sto puta pročitao. Želiš da mu daš nešto autentično. Ne znam da li bih tako razmišljala da nisam imala dodira sa Forumom, ali na Forumu mi imamo sastanke gdje pročitamo napisano. Naravno, dobijemo razne vrste komentara i meni je baš to značilo.
Iva VUJISIĆ i Jana VUJISIĆ
