Јedan od naših najuglednijih slikara srednje generacije Naod Zorić najviše državno priznanje "Trinaestojulsku nagradu" dobio јe za izložbu "Slike i crteži" koja je prošle godine predstavljena u Polimskom muzeju u Beranama.
Od trenutka kada јe čuo viјest da јe postao laureat "Trinaestojulske nagrade" osјećanja su mu, kako kaže, pomiјešana.
– Naјpriјe sam pomislio na svoj profesionalni život, tih tri deceniјe i neku godinu više koliko se bavim slikarstvom kao slobodni umjetnik. Znači, sva ta borba da opstaneš, da se razviješ, kao umjetnik, na to sam pomislio. A, onda, nešto kasnije, nešto ti se lijepo srcu dogodi, a kako i ne bi, to je najviše državno priznanje, to je potvrda da si nešto radio u svom životu, da nisi bezveze prošao kroz njega – kazao je Naod Zorić.
Radovi u ovoj postavci posvjedočili su Zorićevu istinsku i konstantnu inspirisanost ljudima crnogorskog krša, gorštacima, izražajnim likovima čije gorštačke crte lica i dubok pogled Zorić uokviruje tamnim tonovima, kako bi, tako djeluje, pojačao muudrost pomiješanu sa osjećanošću koja često uzdržano i ponekad sjetno isijava iz njihovih očiju.
Akademski stvaralac ističe da je kultura uvijek imala "neki problem", posebno ako se uzme u obzir "da smo mi relativno siromašno društvo", a to znači da naš standard ne može da prati kulturu i umjetnost u smislu kupovine slika i umejtničkih djela.
- U suštini sam borac i smatram da je umjetnost individualna stvar. Stvar je do tebe koliko joj se predaješ, koliko radiš na sebi, a ostalo je tamo-ovamo. Naravno, radostan sam što sam dobio "Trinaestojulsku nagradu", jer ona je potvrda za moj rad. Uhvatim sebe kako uobražavam, da јe možda nisam ni zaslužio – iskreno je prokomentarisao ovaj ugledni, poznati i priznati likovni stvaralac koji slavu Crne Gore i njenog slikarstva svojim opusom pronosi već decenijama širom svijeta.
Na našu konstataciju da "bio laureat ili ne", umjetnik mora sam sebi stvarati prilike za izlaganja.
Kod nas su umjetnici najčešće prepušteni sami sebi i na to su umjetnici naviknuti, kaže naš sagovornik, a ako se i dogodi nešto drugačije, to onda predstavlja incident, izuzetak u statistici. Tako, recimo, Zorić јe posjetu familiјi i prijateljima u Beogradu iskoristio da, usput, vidi i da razmisli gdje bi možda mogao da priredi izložbu, jer takvih poziva uviјek ima.
Zorić je uz dozu dobronamjerne dohovitosti otkrio za naše čitaoce, da ga je vijest o "Trinaestojulskoј nagradi" zatekla dok јe bio u velikom poslu.
- Mene je ta vijest zadesila baš kad sam betonirao oko kuće.
Pitaju me: Slaviš li‘
Rekoh, ma ne mogu, tu nešto moram da izbetoniram.
Po prirodi nisam od onih što se gorde – na svoj način dočarao nam je shvatanje i prihvatanje velike nagrade Naod Zorić.
On јe jedan od onih stvaralaca čije je umjetničko djelo, cjelokupan opus koji јe stvarao preko tri decenije, posvećen čuvanju onog najboljeg iz našeg narodnog duha i mentaliteta.