Bilo je to nakon broјnih pocijepanih papira sa pjesmama, odbačenih sveščica, zagubljenih misli, nesvjesnih traganja. Kaže, podstakla ga je ljubav prema knjizi, a nakon prve usliјedila јe i druga zbirka stihova "Pisma sokola pjesmonoše".
- Moja treća knjiga, koja izlazi na jesen, biće nastavak filozofsko-meditativne poezije. Njegoševski jezik, ali i jezik jednog pripadanja i misli. Iskustveno potvrđeno, ljubav, vjera, nada, život i smrt. Sve ono što može stati u jedan ljudski život, za više nisam ni dužan - ociјenio јe Femić.
On dodaјe da je ljubav najveći makrokosmoski uzdah i da ljubav mora doći poslije sazrijevanja, pa će i njegova naredna knjiga biti ljubavna. Poeziju smatra ekvivalentom razmišljanja ili rješavanja životne enigme, a pored pisanja bavi se i sviranjem gusala. Govoreći o vezi između ove dvije umjetnosti, kaže da guslar mora razmišljati o pjesmi i tumačiti je slušaocu, kao kada recituje.
Femić kaže da јe sam sebi najveći kritičar. Svoju treću knjigu "Istinoljubivi stihoslov" napisao je za mjesec i po dana, ali je poučen kritikom i različitim kompetentnim mišljenjima, dorađivao dvije i po godine. Pričajući o planovima, najavljuje i objavljivanje zajedničke zbirke sa prijateljima pjesnicima, a ukoliko sve bude išlo po planu, objaviće i video materijal guslarskih numera.
On smatra da današnja poezija mora proći kroz rešeto vremena, kako bi se pokazalo šta je pravo i šta opstaje.
- Danas je isuviše trač poezije, par stihova u donjem desnom uglu i pjesma. Pjesnika nikada više, a poezije nikada manje. Žao mi je što smo došli u takvu situaciju. Kakvo društvo – takva poezija. Jako društvo, jaka poezija - smatra Radivoje Femić.
Pod uticajem epske poezije počeo je da piše u desetercu shvativši, kako kaže, da je deseterac mjera našeg jezika.
Prethodno je pisao rimovanu poeziju, a onda je osjetio da ga neki stihovi zagrebu i da je neka rima na silu. Tako se vremenom oslobađao. Danas, kako navodi, njegov stil zavisi od onoga što želi da kaže i od sve većeg razumijevanja Andrićevog "Ex Ponta".
Naš sagovornik objašnjava da moramo biti svjesni da sve što napišemo ne može biti mnogo drugačije od onog prije napisanog i od onog što će biti.
- Ali, ako napišemo ljubavnu pjesmu, ona će biti osobena, samom činjenicom da se takva ljubav ili takva osoba neće roditi dva puta - zaključuje Radivoje Femić.
Nikolina BARAĆ
*Tekst je urađen u okviru prakse studenata FPN - Medijske studije i novinarstvo
