PIŠE: MILOJKA BANDUKA JOVOVIĆ
Čuveni Macuo Bašo je isticao: "Haiku pjesma piše svog pjesnika - Poezija mu mora biti život i život poezija.
Bistro oko haiđina detaljno se utiskuje u ah trenutke, u ono sada i ovdje, ono što stvara novo otkrovenje da provede prirodu kroz dušu.
Knjiga "Crveni makovi" Vladana Lalovića sadrži stotinu utisaka haiku pjesama koje su prevedene na engleski jezik raspoređene u tri haiku cjeline sa podnaslovima: "Iz tvog kamena", "Kranjski triptih" i "To je ovaj svijet", a ipak, to nije ovaj svijet
Svaka cjelina je u posebnoj tematskoj određenosti gdje pjesnik pazi da ne naruši sadržajnu ljepotu i formu japanskog haikua. Iz tog haiku – stava čita se i piše haiku poezija. Vrijednost njegovih stihova je u samoj istinitosti gdje je intuitivni trenutak uvida, opažanja svijeta podijelio sa čitacima i omogućio naporedni doživljaj pisca i čitaoca. Doživljaji se javljaju spontano.
Pjesnik niže slike, haiku pjesme od Slovenije do Crne Gore gdje je slična geografska povezanost i različita otkrovenja.
Ako jednog dana pjesnik bude na istom mjestu, ponovo će se ostvariti taj ah trenutak u novom otkrovenju, novom uvidu.
Iz tvog kamena
U prvoj knjizi haiku poezije, "Plutajući svijet", imali smo kamen Crne Gore koji čuva tajne vijekova i uspomene, a nanovo zagledan u taj isti kamen pjesnik vidi i doživljava novo otkrovenje kamena sa još efektnijom slikom divljih crvenih makova izraslih iz kamena u prirodi i u haiku poeziji.
Vijekovima
iz tvog kamena rastu
crveni makovi
Pored sjećanja na crvene makove, slika ljeta upućuje na doživljaj cvijeta u svjetlosti, ljubavi, ali asocira i na krv, mračne slike istorije i ne zna se na kojoj će se upućenosti čitalac u istoj slici zadržati i i kako će dograditi sliku jer crnogorski kamen u umjetničkoj formi ima značajno mjesto za nešto ranije poznato što se javlja na nov način i ostaje kao simbol surovog života gdje crveni makovi i čitalac žive životom pjesnika u crvenoj boji i izazovnoj istoriji.
"Iz tvog kamena" je zanimljiv naslov za niz haikua, u kom Vladan Lalović uspijeva da realizuje poseban doživljaj prirode: kamen, napuštena Duklja, cetinjsko jutro, Lovćen, guvno, Ivanovo zvono, Đurđevo slovo, Bodinov pečat, stolivske kamelije, Perast, Manastir Ostrog, Mramor bana Ugrina i slike Durmitora.
Arhiviran sa
Epohom pomorskih bitaka −
Perast
To su detalji vezani za istorijske trenutke sa kojim je pjesnik duboko srastao i okremenio otvarajući se kao haiku pjesma. Vidimo i doživljavamo crnogorski niz satkan iz trinaest haikua u kojim se slike sadašnjosti sjedinjuju sa onim iz prošlosti te u čitaocu bljesne jedan nov doživljaj gdje imamo primjer; da gledajući Perast, i čitajući pjesmu od tri stiha, čitalac stvara niz slika o pomenutom gradu.
Isto je i sa pjesmom o Lovćenu povezanim sa kosmosom, sa određenim trenutkom u kome duga čini poseban izazov i budi slike te kosmičke kreacije kao i priče vezujući pisca i čitaoca.
Nad Lovćenom
savila se duga –
luk božanskog ratnika
Slika Lovćena je samo trenutak iz kog nam pjesnik prinosi osjećaj božanskog i koliko su pjesme uronile u zen-filozofiju. Produhovljenost samog pisca, veza spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta uvodi čitaoca u doživljaj prirode.
Uz sve ovo nezaobilazna je i pjesma u kojoj je pjesnik Lalović približio otkrovenje - Nebo ljubi Zemlju- gdje čitalac pored sadašnjeg osjeća beskonačnost trenutka povezanog sa božijom moći, bogom datu besmrtnost pjesnika koji zasjaji u posebnom trenutku sadašnjosti, u svevremenom trajanju. Čitalac će osjetiti kako i mjesto i vrijeme nude pjesmu stvaraocu, ali je istaknuto i ono nacionalno,Njegoševsko, jedinstveno u očima i duši pjesnika Crne Gore.
Gdje nebo ljubi
Zemlju − bogovi časte
besmrtnog pjesnika
U haikuu postoji jedna ključna riječ, a ovdje su date tri naporedne sintagme koje je važno istaknuti: dar od Boga, besmrtnog pjesnika i beskonačni poljubac Zemlje i Neba što se može posmatrati kao zaseban svijet u makrokosmosu gdje se javlja pjesnik kao kreativna sila koja oblikuje kosmos.
Kranjski triptih
U ovom dijelu osjećaj pisca raste sa vidokrugom od rijeke, drvenog mosta, sušenja trave do planinskog vijenca i sunca, a čitalac osjeća kao da je pjesnik zaustavio vrijeme i sebi i njemu povezujući slike Triglava, Karavanki i rijeke (Save) koju čitalac sam može da imenuje dogradi pričom i nizom slika, te ono što najbliže bi oku; izdisaj trave na kozolecu (trklji ili kozi)na kome se trava brže suši,a pjesniku se još čini da čuje i izdisaj jer se sjedinio sa istinitim trenutkom.
U triptihu su tri slike, povezane u jedno šire otkrovenje nastalo u ah trenutku gdje haiku i dalje ostaje u univerzalnom sistemu svojih vrijednosti koje zaustavljaju dah u značenju između objekta i čitaoca okarakterisano onim malim, prisnim.
Koliko je umjetnost napisati haiku, umjetnost je i pročitati posebno što zahtijeva triptih.
Na drvenom mostu
gdje dvije čine jednu-
Triglav u magli
*
Sunce ih boji
jednim potezom kista−
Karavanke
*
Kozolec –
vješala na kojima
trava izdiše
Triptih me u slici podsjeća na Haiku društvo Amerike koje nudi definiciju haikua: "Haiku je kratka pjesma u kojoj se korišćenjem slikovnog jezika saopštava suština prirode ili godišnjeg doba intuitivno povezana sa ljudskim prilikama".
To je ovaj svijet, a ipak, to nije ovaj svijet
U ovoj cjelini, osim posmatranja prirode, ističu se u vremenskim prilikama i godišnja doba koja se kazuju lično ili sezonskim riječima čineći kigo teme japanske poezije. Poseban čulni podsticaj i povišenu svijest imamo u pjesmi:
Moje drvo pjeva
umjesto trešanja ono
rađa ptice
Čitalac lako može osjetiti da pjesma nije završena, da ga traži prema piščevoj zamisli i da je na njemu da nastavi preporod koji se dogodio u pjesniku te završi na nov način kako to haiđini vole da kažu: "Produženo zadovoljstvo". Osjeti se da čitalac kao i pisac mora imati valjano mišljenje da rekonstruiše događaj i da protumači haiku i oživi uspomenu na trenutak.
Ptičije gnijezdo
Sa novim životom -
Drvo propjeva
Čitajući knjigu osjetimo kako se ono čuveno Bašovo ističe da se ne može haiku pisati ako se haiku ne živi. Čitalac na poseban način doživljava život haiđina Lalovića. Njegovu dušu, biografiju, čak, osjeti ponesenost u pojedinim pjesmama.
To je taj kompletan haiku-stav da bi se mogla čitati i pisati haiku poezija.
U razgovoru sa pjesnikom shvatih utiske vožnje biciklom koje završi novom haiku pjesmom.
Biciklizam -
Sve je haiku pjesma
Kuda se vozim
Kad je putovanje pretvoreno u haiku poeziju, nije ni čudo što su mu pjesme nastajale od kućnog praga, ljubičica, mačka,pijace,lipa,mjeseca, orla,zamka,čempresa,leptira,mora,starog Kapetana, riba,ribara,psa, bršljana,munja, neba,voza,do dalekih gradova Praga i Jerusalima kao i godišnjih doba sa svim dopadljivim i mutnim trenucima. Ponekad je pisac zanesen i sumornim slikama smrti, jer sve se u prirodi rađa i umire,a haiku pjesma se nameće sama.
Kigo – tema: Godišnja doba ili sezonske riječi
Nekad su godišnja doba bila osnovni predmet haikua, ali kako se prostorno širi i teme se dograđuju.
Drvo se nečujno
njiše- lasta popravlja
svoje gnijezdo
(Proljeće)
Laste u Crnu Goru dolaze u proljeće, grade gnijezda od blata na objektima i podižu potomstvo. Lasta je sezonska riječ za proljeće u haiku pjesmi.U datom primjeru preklapaju se slike u pjesmi. Drvo i gnijezdo pod krovom.
Zalazak sunca –
suncokretu klonula
umorna glava
(Ljeto)
Suncokret je simbol radosti. Rano ujutru okrene cvjetove suncu, prati putovanje i klone na kraju dana. Baš u trenutku klonuća pjesnik ga je uhvatio i upjesmio kao sezonsku riječ. Zrači pozitivnom energijom.Posvećen je Suncu.
Prut se savija
na vjetru− jesen žanje
Uvelo lišće
(Jesen)
Već od Preobraženja pa do zime dolazi do značajnih promjena u prirodi, tako da njenim umiranjem jesen postaje najtužnije godišnje doba.Pjesnik je pogledom i dušom uhvatio trenutak i imenuje godišnje doba stvarajući haiku jednog tužnog trenutka usamljenog pruta.
Osvanulo u
Postelji od snijega-
Cetinjsko jutro
(Zima)
Snijeg je simbol bogom date čistote koja čovjeka vine kroz date visine. Bijela boja je rajska boja.Sve što želi u raj mora se očistiti.Pjesniku je za oko zapeo takav trenutak sniježnog jutra kada se sve čisti i umiva i u gradskoj sredini.
Knjiga Crveni makovi nosi čitaoca u svoj veo doživljaja, oduševljenja, ushićenja razmišljanja do udubljivanja u samoću koju jedino razbija zavijanje psa.
Veliki crni pas
zavija ispred kuće
obrasle bršljanom
Čitalac čuje zavijanje kao zov. Valja pobijediti doživljaj samoće i pustolovinu obraslu bršljanom u vidljivim i doživljenim trenucima pjesme.
Čitajući knjigu Vladana Lalovića čitalac će doći do zaključka da se pjesnik pridržavao haikua Istoka, sedamnaest slogova što u stvaranju cjelovite misli ponekad i nije moguće. U pojedine pjesme unosio je sadržaj nadrealnog uklapajući ga u formu istočne kulture.
Završiću Bašoovim citatom: "Ne idi tragom starih, nego traži isto" jer biti haiđin, znači ostaviti čula u prirodi, u tuđoj i svojoj haiku poeziji.
Radujem se knjizi "Crveni makovi" što će čitaoci imati poseban, protkan doživljaj prirode i poezije. Iskreno preporučujem knjigu bibliotekama i ljubiteljima haiku poezije.