Na pitanje Perišića da li je pisanje pokušaj odgovora na stanje duha savremenog svijeta, Grbić je sebe uporedio sa haruspeksima, rimskim sveštenicima koji su sjekli utrobe ptica da bi, prema načinu na koji se organi rasporede, proricali budućnost Rima.
– Kao rimski haruspeks, ne znam koliko uspješno, nastojim da istovarim tu utrobu savremenosti, da se u njoj razaberem, kako bih dokučio šta nam je, kao savremenim ljudima, dosuđeno - rekao je Grbić, dodajući da osjeća poetičku obavezu i legitimaciju da piše o trenutku vlastitog života.
Na pitanje šta je u književnosti uspio da kaže što ne bi mogao u filozofiji, kazao je da na to pitanje i sam traži odgovor.
– Neugodno je govoriti o tom odnosu između filozofije i književnosti. S jedne strane, čini se da su to dva različita puta ka istom cilju. Ako postavimo dokučivanje istine o egzistenciji kao cilj, onda književnost to postiže kroz fikciju, karaktere, zaplete, lirske izraze, metafore i slike. Filozofija, s druge strane, mora biti očišćena od tih slikovitih sadržaja i strogo pojmovno dokučivati istinu. Kao filozof, preoprezan sam i s izvjesnim strahopoštovanjem pristupam filozofiji. Tu se teško usuđujem da prekoračim granice onoga što je hermeneutički dato u tekstu, pa se vidim više kao egzegeta. Možda i živimo u dobu egzegeze, dobu velikog komentarisanja. Književnost mi, s druge strane, omogućava da budem drzak i provokativan na način na koji mi akademski rad nikada nije dao priliku. Omogućava mi da preskočim akademski rigor i naučnu aparaturu i da saopštim nešto što mi je hitno u smislu vlastite egzistencije. Međutim, kada počnemo da ljuštimo i tumačimo vlastitu egzistenciju u literarnim sredstvima, ubrzo ćemo doći do epohalnog trenutka. Uvjeren sam da, kada počnemo da kopamo po sebi, ne nalazimo neko svoje sopstvo nezavisno od relacija u kojima živimo, već nabasamo na ono istorijsko "sada" sa velikim S, koje traži da bude protumačeno - ističe Grbić.
Grbić smatra da јe zadatak umjetnosti, filozofije ili religije, da nas stalno drma i podsjeća da ne možemo tek tako proći pored smrti, tragediјe.
– Neravnodušnost je uvijek znak talenta. Koeficijent i marljivost ne mogu da izraze talenat; on se pojavljuje kada prestane ravnodušnost. Kada prestane ravnodušnost prema tim fundamentalnim pitanjima, tada počinje nešto, tada počinje promjena načina života. Prestanak ravnodušnosti je siguran znak književnog talenta - kazao je Grbić.