Član Udruženja književnika, pjesnik Vuko Jovanov Pejović preminuo je na Cetinju, 1. novembra, a biće sahranjen danas
u 14 časova u Dodošima, saopštio je prof. dr Dragan Koprivica u ime UKCG-a.
Studirao je arheologiju u Beogradu, bio omiljen u intelektualnim krugovima, preduzimao studijska putovanja po Evropi od Engleske do Francuske, Njemačke, Austrije i Italije, obilazio svjetske muzeje i biblioteke, a potom se, na zov rodnog kraja, vratio u svoju Crnu Goru, u svoje Dodoše.
Rođen je 1952. godine u produhovljenoj familiji sa sedmoro djece, koja su stekla devet univerzitetskih diploma...Intelektualno je sazrijevao uz brata slikara, Radovana Pejovića Riječkog, nagrađivanog na izložbi u Parizu 1978. godine za sliku "Ljubav".
- Vuko je na svom životnom putu bio buntovnog duha, pravednik i boem, uz visoke moralne kriterijume, autentičan čovjek iz naroda, za narod, pravdu i istinu. Posebno se iskazao kao čovjek od pera, potpisivao se kao Vuk Pejović Dodoški, objavljivao je književne tekstove i pjesme u almanasima, časopisima: u "Almanahu cetinjskih pjesnika", u "Cetinjskom listu", "Stvaranju", "Književnoj riječi", "Pobjedi", "Omladinskom pokretu", Letopisu Matice Srpske... Svojevremeno, njegov esej "Nema više mlina Simonovića" pohvalio je čak i veliki Mihailo Lalić, raspitujući se za autora teksta - kaže prof. dr Dragan Koprivica u ime UKCG, ističući da je tokom svog brzog načina života, u vječnoj trci s vremenom, u traganju za esencijom ljudske misli i postojanja, Vuko posebno bio posvećen poeziji.
Kao narodni čovjek britkog duha i pera, i vječiti tragalac za istinom, umro je u svojoj sedamdeset drugoj godini.
- Naročito se iskazao u knjizi upečatljivog naslova "Zidanje Cetinja", u izdanju cetinjskog "Oboda", u kojoj je poetski opisao duhovnost, prošlost i sadašnjost tog velikog grada, u kojem je i preminuo. Riječ je o poemi, o kojoj su uz visoke ocjene govorili i ugledni stvaraoci, Pavle Đonović i Budimir Dubak. A na plakatu za promociju Vuko je zahvalio svom dragom ocu, Jovanu Krcunovom - ističe Koprivica.
Svojoj uglednoj porodici i sam je dao poseban pečat životnim putem, svugdje omiljen i rado prihvatan, kao umni čovjek iz naroda s velikim brojem talenata, drug svih nas, običnih ljudi.
- Prije više godina, dok sam u arhivu Televizije Crne Gore pregledao nasnimljenu građu za film Živka Nikolića po mom scenariju, a koji je nedavno, nakon skoro tri decenije premijerno prikazan u Herceg Novom, u jednoj epizodi sam ugledao meni tad nepoznato lice, vrlo autentičan lik, pa sam se raspitivao ko je i odakle taj izvanredni glumac upečatljive pojave...
Nastadin Bulatović, direktor serije "Oriđinali", tada mi je uz osmijeh kazao da uopšte nije riječ o glumcu, nego čovjeku sa hiljadu talenata, posebno, pjesniku, inače najbližem prijatelju najvećeg reditelja crnogorske kinematografije, Živka Nikolića, koji je Vuka mnogo volio, i s njim se mnogo družio.
A, kako to život i proviđenje pišu, lik roditelja u tom filmu, to jest, našeg Vuka, imaćemo priliku da vidimo i na svečanoj projekciji filma "Živko Nikolić – nedosanjani san", u Crnogorskom narodnom pozorištu 20. novembra, na dan rođenja Živka Nikolića, kada će i Vukovi najbliži, familija i prijatelji, sigurno prisustvovati tom filmskom sjećanju na našeg Vuka - evocirao je Koprivica uspomenu na Pejovića.
Vuko se družio sa Živkom Nikolićem, ali i Dimitrijem Vučenovim, Matijom Bećkovićem, Radetom Šerbedžijom, Branom Petrovićem i mnogim drugima. Bio je lični prijatelj i Veljka Milatovića, Vidoja Žarkovića, Marka Orlandića, jer se držalo do Vukove riječi i stava.
Uvažavan je i od velikih duhovnika po kojima se i danas mjeri vrijeme, kao što su: Justin Popović, Patrijarh Pavle, Amfilohije Radović, Atanasije Jevtić... U znak svoje velike posvećenosti pravoslavnoj vjeri, između ostalog, čuvao je i manastire obodom Skadarskog jezera.
- Njegova impresivna biografija govori o tome da je od nas otišao divan čovjek, pregalac bistra duha, pjesnik kojeg treba pamtiti, sjećati ga se s poštovanjem - rekao je prof. dr Koprivica opraštajući se od Pejovića ulično i ime Udruženja književnika Crne Gore.
Vuko Pejović je bio član UKCG i Udruženja novinara Crne Gore.