Nakon višegodišnjeg "izbivanja" iz galerija, multimedijalni umjetnik Aleksandar Vukotić ponovo se publici predstavlja radovima svoje primarne vokacije, odnosno kao slikar. Do 5. juna likovna publika ima priliku da u galerijskom prostoru Centra savremene umjetnosti Crne Gore, Dvorcu Petrovića, pogleda njegovu samostalnu izložbu "Bivstovanje", koju čini 30-ak slika velikog formata rađenih kombinovanim tehnikama.

Kako je zapisala istoričarka umjetnosti Milica Bezmarević u tekstu pratećeg kataloga, "ako pođemo od toga da nama najbliskije forme bivstvovanja počivaju u jednistvenom iskustvu Života i Svijeta oko nas, onda se slikarstvo Aleksandra Vukotića može posmatrati kao njegovo smjelo i iskreno nastojanje da kreira jedan potpuno nezavisan i autonoman svijet umjetničkih formi, koje imaju svoje vlastito, samostalno bivstvovanje u nekom sasvim novom, imagniranom poretku njegove slike." Kako dodaje, Vukotić stvorenim umjetničkim formama - simbolima, znakovima, određenim pojmovima itd, slikarski - likovno nudi jedno sasvim novo postojanje, novi identitet, novu određenost u smislu novouspostavljenog značenja ili doživljaja. Tako, dodaje Bezmarević, Vukotić stvara jedan autonomni narativ slike koji ima svoj konačni, nezavisni entitet.

– Važno je, međutim, da ti odabrani pojmovi ili umjetničke forme ovdje nemaju mimetičnost u smislu citatnosti nekog njihovog već usvojenog univerzalnog simboličnog narativa, već njihovo formalno i sadržajno značenje počiva upravo u njihovom novouspostavljenom karakteru, jedinstvenom i samostalnom identitetu - zapisala je Bezmarević između ostalog.

Uostalom, o bivanju-bivstvovanju, odgonetanju tog pojma suštinski vezanog za čovjeka, za ljudski život, i ne može se drugačije govoriti do li na simboličkoj, filozofskoj ili religijskoj ravni. Jer, konačnog i definisanog odgovora na pitanja o tom pojmu, nema. Postoje samo veći ili manji prodori u sferu koja je čovjeku još uvijek koliko osjećajno bliska, toliko razumski često nedokučiva. Simboli su tu kao putokaz i kao iskaz, kojim čovjek osvješćava ono što naslućuje. Prisutni su zato i na Vukotićevim slikama, a počivši filozof, prof. Vladimir Vukićević, nazvao ih je piktoglifima, otvarajući Vukotićevu prvu samostalnu izložbu 2003. godine. I sada, kao i na početku, ti piktoglifi još uvijek su veoma pristuni na Vukotićevim slikama, sada, iako svedeniji, možda čak još jasnije, uočljivije.

– Nastavio sam da razvijam vizuelni jezik koji sam tada započeo. Trudim se da napredujem u svim segmentima likovnog rada, crtež, boja, građenje prostora, ali sam ostao vjeran mom izrazu, jer mi omogućava da sve moje misli i namjere prenesem na platno. Jednostavno, mislim da je to moj slikarski put - kaže Vukotić.

Zanimalo nas je može li se reći da su njegovi piktoglifi sada u ravni simbola.

– Prepoznatljive stvari iz svakodnevnog života pretvaram u simbole, i simbiozom različitih simbola, dolazimo do mojih formi piktoglifa. I trudim se da budem "čitljiv", da budem komunikativan, a mislim da mojim slikama treba prilaziti bez predrasuda i iščitavati što sami vidite - kaže Vukotić.

Zanimljivo je da je prilično jednostavnim izrazom Vukotić uspio da postigne slojevitost, višeznačnost priče.

– Trudio sam se da uozbiljim priču. Na početku mi je djelovala pomalo djetinje, dječije, što nije ništa negativno, naprotiv, mnogi veliki slikari su na tome izgradili karijere. Zaista se trudim kako se mijenjam i kako postajem ozbiljniji, sa drugim životnim okolnostima, da i slike budu ozbiljnije, i u koloritu i temama, i čini mi se i da sada više selektujem simbole - kaže Vukotić.

Ž.J.