
Kako piše urednik i autor predgovora mr Milorad Durutović, pjesnički opus Milice Kralj osmišljen je kao lirska enciklopedija par ekselans. Svaka njena pojedinačna zbirka, dodaje Durutović, donosi obradu jedne parcijalne teme, odnosno, jednu epizodu u velikom pohodu na književnu, kulturnu i duhovnu prošlost čovječanstva. Pjesnikinja se pritom naročito stara da re-kreira i re-definiše poziciju srpske kulture unutar evropske i svjetske kulture poput velikih prethodnika, navodi Durutović. Ona se pritom, kaže on, drži trase duhovnog kontinuiteta - Helada ‒ Vizantija ‒ srednjovjekovna Srbija (Raška, Zeta) ‒ savremeno doba. Istovremeno, Kralj pomjera i horizonte čitalačkog očekivanja, tvoreći svojevrsnu kosmologiju ženskog iskustva u istoriji i kulturi, napominje Durutović, koji je zbog njene erudicije, enciklopedijskog karaktera njenog poetskog opusa, ubraja u red poeta doctusa.
Durutović dalje navodi da "Selisenka" pruža drugačiju sliku svijeta od one koju je pjesnikinja, skoro tri decenije, strpljivo stvarala. Jer, Kralj sada gradi viziju decentralizovanog svijeta u kome pjesnik više nije njegov centar, navodi Durutović, dodajući da je to očigledno kroz dominaciju motiva urbane periferije kao jedinih zona u kojima pjesnik još može da pjeva.
– Figura pjesnika oblikovana je tek kao sjenka; sjenka nekadašnje slave. Pjesnik kao selisenka, (samo)izgnanik, može se, zapravo, razumjeti kao reinterpretacija Platonovog mita ili alegorije o pećini. Situacija bi mogla imati radikalizovan okvir, kakav se daje u pjesmi "Poezija nepoznatih reči": "Nedođin-Nedođin-Nedođin./ Nedohvat-Nedohvat-Nedohvat/ Nereč-Nereč-Nereč-Neznan/ Nepoznat-Ne! Duše moje sabrat/ U ponorni vuče me bezdan" – samo kada pad u bezdan ili povratak u platonovsku pećinu ne bi sprečavao jedan pjesnički glas, intertekstualni impuls, iz prošlosti, a to je Radičevićev "šum zefira" - navodi Durutović. Primjećuje i variranje nekoliko motiva prirode, što ukazuje i na odjeke romantizma, ali i duhovnog pročišćenja i stvaralačke revitalizacije.
Posebno ističe i način kako doživljava i o zbilji piše Milica Kralj, kao predstavnica srpske književnosti u Crnoj Gori, a koja je posljednjih decenija mogla imati samo osjećaj izolacije.
– Iskustvo izolovanosti, svođenja srpskog pjesnika u Crnoj Gori na status izgnanika, a njegovog stvaralaštva na status enklave, nužno je rezultiralo potrebom srpskih pjesnika da često zalaze u šire kulturološke pobune i poduhvate u cilju očuvanja sopstvenog nacionalnog identiteta. Decentralizovana pozicija pjesnika u zbirci "Selisenka" simbolički označava sadašnje vrijeme koje odlikuje progon kulture i pamćenja iz javnog života - zapisao je Durutović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар