Kako stoji u pogovoru izdanja, ovo je "roman o pisanju romana, autofikcija čiji je glavni lik Srđan Srdić, pisac koji sebi daje zadatak da napiše knjigu ‘od dvesta hiljada karaktera s razmacima‘, prikazuje i komentariše sebe u tom procesu i završava pisanje ispunjavanjem zadate norme".
– Cjelinu teksta ovog romana možemo sagledati kao ispovjednu megatiradu u čiji autofikcijski vrtlog, bujicu, pisac uvlači sopstvene ljekare, kolege pisce, domaće i strane, kritičare, samuraje i lokalne pse (pa čak i jednog, nesretnog, urednika sa visokim vojnim činom), ne bi li raskrinkao i jasno izložio pogledu i razumijevanju (sopstvenom, koliko i čitaočevom) sumorni totalitet svoje situacije. U nekom trenutku čitaocu se zavrti u glavi od toga, glasno se zasmije i uzvikne: ‘Pa dokle može da tjera ovaj čovjek?!‘, izražavajući time čisto i nesputano tekstualno uživanje, čitalačku radost kojoj se u ‘Autosekciji‘ jednostavno ne može umaći. Upravo na takvom čitalačkom iskustvu temelji se cjelovit utisak koji ostavlja ovaj roman: utisak briljantne, zavodljive igre kojom upravlja zlovoljni, gunđavo duhoviti narator spreman na svakojake nepodopštine da bi ispričao sve što ga tišti, a čitaoca istovremeno očarao i zabavio - stoјi u pogovoru.
Srđan Srdić rođen je u Kikindi, 1977. godine. Autor je pet romana („Mrtvo polje”, „Satori”, „Srebrna magla pada”, „Ljubavna pesma”, „Autosekcija”), dvije knjige priča („Espirando”, „Sagorevanja”) i knjige eseja („Zapisi iz čitanja”). Dobitnik je književnih priznanja "Laza Lazarević", "Biljana Jovanović", "Edo Budiša", kao i stipendije iz Fonda Borislav Pekić. Srdićeve knjige prevedene su na nekoliko evropskih jezika.
