Remek-djelo ne samo francuske, već i svjetske književnosti, "Mali princ" Antoana de Sent- Egziperija, tačnije njegove poruke, i danas su, nakon 80 godina, inspiracija ne samo nazovimo ih "običnim" čitaocima, već i mnogim umjetnicima. Dokaz je i muzička priča "Mali princ" francuskog pijaniste, kompozitora i dirigenta Tjerija Ijea koja je izvedena preksinoć u velikoj sali KIC "Budo Tomović". Ovom izvedbom obilježen je i Međunarodni dan frankofonije, kao i 80 godina od smrti Sent-Egziperija, a organizatori dešavanja su Francuski institut i KIC "Budo Tomović", kao i Ambasada Republike Francuske u Crnoj Gori. Izvođači ove muzičke priče pored Ijea bili su i violinistkinja Klara Serna, naratori Sogdian i Joan Ures, direktor Francuskog instituta, te KIC-ov kamerni orkestar "Creation", sastavljen od crnogorskih mladih muzičara.

Pred izvođenje imali smo priliku razgovarati s muzičarima iz Francuske, Tjerijem Ijeom i Klarom Serna, koji su inače supružnici. Ovo nije bio njihov prvi nastup u Crnoj Gori. Prošle godine izveli su Ijeov komad "Mandolina iz Lavova", takođe u KIC-u.

Tjeri Ije navodi da je za Sent- Egziperijevu knjigu više vezan kao odrasla osoba, a da je ideja da uradi ovu muzičku priču potekla od supruge.

– Prihvatio sam ideju jer je i sama naracija - priča univerzalna, kao i muzika. Riječi Sent-Egziperija su ne samo univerzalne, muzikalne su, kao pjesma su, i možete ih doživjeti i kao sliku. I to omogućava da kroz muziku dočarate poruke Sent-Egziperija, da uobličite jednu muzičku sliku. Takođe, tekst sadrži mnoštvo varijacija, što je bitno i kada komponujete muziku - kaže Ije, dodajući da se kao dječak bojao priče o Malom princu. Na to se nadovezala Serna.

– Tuga je univerzalni osjećaj, i povezana je i s djetinjstvom i s odraslim dobom - kaže Serna, dodajući da joj nije jasno zašto se ova priča nalazi kao lektira za djecu i to u veoma mladom uzrastu. Jer, djeca sa recimo sedam godina ne mogu razumjeti Egziperijeve rečenice kao što je "Suštinu ne možemo vidjeti okom, samo srcem".

Detalj s izvođenja "Malog princa" u KIC-u

-FOTO: SRĐAN BOLjEVIĆ

Ije napominje da je djelo najprije napisao kao duo za violinu i klavir, a da je djelo orkestrirao kasnije. Violina nema tokom cijelog djela ulogu Malog princa, iako naravno igra veoma važnu ulogu u prenošenju poruka i drugih likova i stvaranju atmosfere. Značajnu ulogu violina solo odigrava i u "posljednjoj sceni" gdje Mali princ govori - "ja ću malo umrijeti".

– U ovom dijelu napetost samom djelu ne daju komplikovan virtuozne dionice, koliko iščekivanje. Naravno, postoje virtuozni dijelovi. No, ovdje je bitnije bilo kroz muziku prikazati dušu, da se ona pretoči i da se ovo muzičko djelo oživi. Virtuoznost, sama po sebi nije teška. Ali, recimo imamo rečenicu "Suštinu ne možemo vidjeti okom, samo srcem", i ta dionica je melodijski jednostavna, ali, istovremeno veoma tragična i napeta. I ona zahtijeva najveću virtuoznost čak i u odnosu na druge, tehnički zahtjevnije dionice - rekla je Serna.

Oboje napominju da su drugi dolazak u Podgoricu doživjeli kao susret sa familijom, dok je prvi dolazak bio ljubav na prvi pogled. Zanimljivo je, a i kompliment je, da crnogorsku kuhinju smatraju sjajnom, i da ih oduševljava predusretljivost naših građana.

Razgovor sa Serna i Ije s francuskog nam je ljubazno prevodila Danijela Ljepavić.