Reditelj Jagoš Marković preminuo je danas u Beogradu u 58. godini. Jedan od najvećih pozorišnih režisera zaljubio se u "daske koje život znače" u Podgorici, gradu u kojem je rođen i iz kojeg se otisnuo na Fakultet dramskih umjetnosti. 

Krajem prošle godine, u intervjuu za N1, on je podijelio sa javnošću svoj stav da je u svijetu došlo do apokalipse duha i sistema vrijednosti, da se nikada više nije govorilo o toleranciji i empatiji, a da ih nikad manje nije bilo...

Tom prilikom naveo je da je ostao svoj i slobodan jer nije imao drugu opciju.

Govorio je i da ga i dalje opčinjava pozorište.

- Ja sam sada ispunjen ljepotom našeg zajedništva, mene i dalje opčinjava pozorište - naglasio je on.

U razgovoru za N1 Marković je rekao da je "jako je važno da smo što je više moguće okruženi iskrenim ljudima, koji će nam reći kad smo najniži dio sebe okrenuli…".

Pozorište može da utiče na čovjeka, može čovjeka da čini boljim, smatrao je reditelj.

- Pozorište utiče tamo gdje može i treba i ogoroman je njegov domet, ali ne može da mijenja društvo. A ko to može, pa mi biramo te vlasti - dodao je.

Marković je ocijenio tom prilikom i da na cijeloj planeti vlada ludilo i da je srušen sistem vrijednosti.

- Ovo je apokalipsa duha i sistema vrijednosti… Sigurno se desila. Svako misli da je potcijenjen, a da je onaj drugi precijenjen. Malo ljudi znam koji misle da onom čovjeku pored pripada to mjesto koje ima, sada pričam o društvenom statusu. Vidite koje je to samoljublje i volja za moći. Dučić je rekao ‘sva su poređenja kobna‘", podsjetio je poznati reditelj, dodajući da su njega stavili na mjesto na kom se nalazi i da pola vijeka misli kako to da opravda.

Prođe ovaj vladar, prođe onaj vladar, stalno se nešto čeka s njima, i prođe i naš život, kazao je tada Marković, dodajući da ne treba kukati i žaliti se.

- Neće nikad doći bolje vrijeme u kom će doći pravde – ne, to je u nama, to moramo sami. Svi su ti vladari i suvladari pokazatelji našeg kolektivnog djelovanja – mi to biramo, mi to glasamo - kazao je on.

Naglasio je odgovornost i slobodu – za koje je kazao da su povezane. Dodao je da su za njega kukanje, žaljenje, suđenje "sve delikti spram duše i duhovnosti" koja je potpuno prognana.

-Nikad više priče o toleranciji, nikad manje tolerancije… Empatija – i ta riječ je u modi, sve je empatija a nigdje empatije- istakao je.

Preispitivanje i strogost prema sebi nas čuva, naveo je Marković.

Reditelj se jednom prekrstio pred kioskom, jer kako kaže, ono što je vidio je afirmacija nasilja.

- Govorim da se ne damo kontaminirati, da se ne damo trovati, a da je trovanje ogromno sa svake strane, to je zlo - dodaje.

Kazao je da je slobodan i svoj i da je takav jer nema drugu opciju.

- Nemam drugi model, takvi su mi moji Markovići, otac, đed, ja drugačije ne mogu, ni po kojoj cijeni. Tu nema moje zasluge. Meni je biti slobodan i svoj – pitanje opstanka, a život je htio da ja dobro prođem… Tu nema moje zasluge - zaključio je.

Kazao je i da je u ovom vremenu posebno teško mladima, jer je sve protiv mladosti.

Pozorište danas mnogo je bolje nego naša stvarnost i bolji je dio naše stvarnosti. Kako ti ljudi uspijevaju da se svako veče digne zavjesa, ja im se divim, odao je ne prvi put pohvale pozorišnim poslenicima. 

- Za stvarnost nemam lijepih riječi, ali život je veći od toga i ne smijemo uprkos kritičkom mišljenju, ne smijemo zaboraviti zahvalnost za život - rekao je Marković.